ČITANJA
Dj 2,36-41; Ps 33,4-5.18-20.22; Iv 20,11-18
Vazmena osmina, utorak, 2. 4. 2024., treći dan Vazmene osmine, svagdan
IMENDANI
Franjo Paolski, Božidara, Teodora, Leopold
Prvo čitanje
Dj 2,36-41
Obratite se i svatko od vas neka se krsti u Ime Isusa Krista.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice govoraše Petar Židovima: »Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.«
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka koje pozove Gospodin Bog naš.«
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 33,4-5.18-20.22
Pripjev: Puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Evanđelje
Iv 20,11-18
Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Što nam je činiti, braćo?”
Možda se na prvi mah čini da su ovi ljudi koji su se okupili na Pedesetnicu, tražili od Petra i ostalih apostola riječ što da naprave, ali ako pogledamo malo bolje, vidjet ćemo da ta riječ nije bila od ljudi, već od Boga.
Tako i mi često mislimo da nam Bog ne želi govoriti, to jest progovoriti. Ali zapitajmo se jesmo li mi zaista spremni poslušati Božji glas, to jest izvršiti ono što bi nam Bog rekao na naš upit? Kad gledamo ljude iz Biblije koji su bili spremni poslušati Boga kad bi im govorio, vidimo da Bog nije ostao nijem, nije ostao nezainteresiran, već je govorio. Tako i mi: koliko smo spremni biti poslušni onome što nam Bog želi reći, koliko smo se spremni podvrgnuti tome, koliko smo spremni to i činiti?
Što mi je činiti? Što kad bismo ovo pitanje zaista iskreno postavili Bogu? Ne znamo što bi nam Bog rekao. Možda nam se Njegov odgovor uopće ne bi svidio, možda bi od nas tražio nešto čega nam se baš nije lako odreći ili slično. Ali spremnost pokoriti se Božjem glasu može biti prvi uvjet da čujemo glas Boga našega.
Molitva
Oče sveti, želim se podvrgnuti tvome glasu, želim da me tvoja riječ vodi. Oče sveti, pomozi ni da budem iskren kad kažem: Što mi je činiti? Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
