ČITANJA
Post 37,3-4.12-13a.17b-28; Ps 105,16-21; Mt 21,33-43.45-46
II. korizmeni tjedan, petak, 1. 3. 2024., svagdan
IMENDANI
Feliks, Albin, David, Hadrijan, Jadranko, Zoran
Prvo čitanje
Post 37,3-4,12-13a,17b-28
Evo stiže onaj sanjar! Hajde da ga ubijemo!
Čitanje knjige Postanka
Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti.
Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.«
Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!«
Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati.
Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 105,16-21
Pripjev: Sjetite se čudesa koja učini Gospodin.
On pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.
Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Gospodnja ga riječ potvrdi.
Kralj naredi da ga driješe,
naroda poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga.
Evanđelje
Mt 21,33-43.45-46
Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.
Riječ Gospodnja.
Komentar
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?«
Vjerujem da većina razumije da Isus ovdje misli na starozavjetne vođe, koji će ga ubiti jer je od njih tražio plodove njihova rada (nerada) u tadašnjem Božjem narodu. Znamo kakvo bi stanje zatekao Bog da nije poslao Ivana Krstitelja kao Isusova preteču. I mi smo svi danas dio Božje Crkve i sudionici njezina poslanja na zemlji, bilo biskupi, bilo svećenici, bilo redovnici, bilo vjernici laici – svatko od nas nosi svoju odgovornost pred Bogom za Njegov vinograd (Crkvu). Bog će od svih nas tražiti račun za plodove svoga vinograda. Kako se danas neke ljude, koji pokušavaju izgraditi Crkvu i pripremiti ju da dâ ploda pred Bogom, olako proglašava lažnim prorocima. Ljudi se danas bez imalo razmišljanja razmeću terminom „lažni prorok”, a Bog po mnogima koje ljudi nazivaju tim imenom šalje obnovu Crkve, kako bi je vratio prvotnom smislu ustanovljenja. Ivan Krstitelj je bio prorok koji je upućivao na Isusa Krista. Tako tko nas god usmjerava prema Isusu Kristu, želi nam dobro; tko nas god upućuje da ljubimo Isusa Krista, želi nam dobro; tko nas god upućuje da slušamo riječi Isusa Krista, rođenog od djevice, raspetog, umrlog na križu i uskrslog za naš spas, ne da nam želi dobro, već nam želi vječno dobro, da plod naše vjere bude spasenje duše.
Molitva
Gospodine Isuse, ti nisi ustanovio Crkvu zbog toga da ona bude neplodna, već zato da daje plodove u spašavanju duša, da svakodnevno širi evanđelje spasenja izgubljenima, zalutalima, zarobljenima. Zato, Gospodine, pošalji nam još više svojega Duha da budemo još uspješniji. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić; Book.hr
Foto: Creativa Images; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
