ČITANJA
Sir 44.1.9-14; Ps 149,1-6a.9b; Mk 11,11-25
VIII. tjedan kroz godinu, petak 2. 6. 2023. ili: sveti Marcelin i Petar, mučenici, svagdan
IMENDANI
Marcelin i Petar, Erazmo, Eugen, Gvido, Nikola
Prvo čitanje
Sir 44.1.9-14
Preci naši bijahu ljudi pobožni, i ime im živi za sva pokoljenja.
Čitanje Knjige Sirahove
Opjevajmo slavne muževe,
pretke naše po njihovim pokoljenjima.
A ima ih kojima nema spomena,
iščezoše kao da nikad nisu ni postojali;
sada su kao da ih nikad nije bilo,
tako i djeca njihova za njima.
Ali ovi bijahu ljudi pobožni,
kojih se pravednost ne zaboravlja;
u potomcima njihovim ostade bogata baština
što je oni namriješe.
Djeca im se vjerno drže zavjeta,
i potomstvo njihovo, zbog njih;
dovijeka njihova loza ostaje
i ne briše se dika njihova;
u miru počivaju tijela njihova
i ime živi za sva pokoljenja.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 149,1-6a.9b
Pripjev: Gospodin ljubi narod svoj.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
i u zboru pobožnika hvalu njegovu!
Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citrom neka ga slave!
Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!
Nek im pohvale Božje budu na ustima,
nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!
Evanđelje
Mk 11,11-25
Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode… Imajte vjeru Božju.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Uz klicanje mnoštva uđe Isus u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«
Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«
Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš koji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš koji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«
Zanimljiva je pouka koju Isus daje u ovom događaju. On apostole poziva da imaju vjeru Božju pa im daje primjer što bi ona sve mogla pokrenuti ako ju imaju; njome se čak i gora može podići i premjestiti. Ali na kraju im kaže neka, prije nego što počnu moliti, oproste, da i njima oprosti Otac. No, izgleda da ima još nešto važno nakon te pouke o Božjoj vjeri, nešto veoma bitno. Zašto je Isus prokleo smokvu kad joj nije bilo vrijeme ploda? „Nije logično”, mogli bismo reći, „smokva nije kriva, što je Isus time htio reći?” Prisjetimo se kako su reagirali Ivan i Jakov kad Isusa nisu htjeli primiti žitelji jednog samarijskog sela dok je bio na putu u Jeruzalem: oni su htjeli zazvati oganj da unište to selo i da ih Isus nije ukorio i spriječio, oni bi to i napravili. Vidimo dakle da bi bilo opasno imati vjeru Božju, ako prije toga nismo oprostili, tada bi bilo opasno njome raspolagati. Isus nam pokazuje da vjera Božja ima vlast i nad prirodom i nad drugim stvarima. Tako su i Ivan i Jakov mogli napraviti veliko zlo zato što nisu oprostili. Znamo da se Samarija poslije obratila kad je Filip bio onamo poslan. A koliko je samo bilo žena i djece koji tada u tom selu nisu bili krivi?! Imati vjeru Božju, a ne imati Božji karakter opasna je stvar. Mi se još borimo da imamo bilo kakvu vjeru; gdje smo još od Božje?
Molitva
Učitelju, hvala ti za ovu pouku, hvala ti što mi otkrivaš koje čudesne mogućnosti ima Božja vjera. Gospodine Isuse, želim najprije imati tvoj karakter da bih vjerom Božjom mogao odgovorno raspolagati. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
