Foto: Olya Humeniuk, Shutterstock
Jedan zajednički sendvič jeli smo,
iz jedne čaše pili smo,
uzimali jedni od drugih liz sladoleda i griz jabuke.
Ruke smo prali u rijeci,
zimi bili smrznuti u snijegu do brade, jurili niz brda,
cijeli dan proveli na ulici.
Nije bilo probiotika u kapsulama,
nije bilo zdravijeg mlijeka od toplog mlijeka pomuzenog rukama.
Bilo je sigurno kupati se u rijeci,
voda koja se pila ravno s izvora nikome nije naštetila.
Skrivali smo svježe ubrano voće iz susjedovog voćnjaka ispod majice, pekli divlje kestene, jeli sve neoprano.
Šumske jagode i maline – nikome se nisu gadile, nikoga nisu otrovale.
Pekli kobasice na ognjištima u kanalima…
Danas…
Danas je sve obrnuto.
Kako se uopće dogodilo da mi koji smo proživjeli jedan takav život, sada djecu učimo drugačije…
Izvor: Stjepan Ivan Horvat, preuzeto s Facebooka
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
