„Đavao mora izgraditi svoju kapelicu pokraj katedrale dobra” Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na svojem je Facebook profilu podijelio promišljanje o trenutačnom stanju u našoj zemlji i onome što se povlači po medijima. Kaže: „kada prođe vrijeme oduševljenja bezuvjetnom ljubavi, kada medijima dosadi dobro jer nisu naviknuti na dobro koje nije zanimljivo niti rastresa od bitnog, kreće se sa svađama, obezvrjeđivanja svega, gleda se samo loše.” Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti:

Foto: Vlatka Pehar Facebook

Gdje Bog sagradi katedralu, đavao sagradi kapelicu, govorili su naši stari poučeni iskustvom. Hrvati k’o Hrvati, prijepodne se svađaju, poslijepodne ljube pa navečer opet malo svađaju, da ne bi bilo dosadno.

Nesreće nas ujedinjuju, izvlače ono najbolje ljudsko iz nas, ali kažu pametniji, da nakon ratova i tragedija, dobri ljudi postaju još bolji a loši još lošiji. Srećom, samo djelomično vjerujem u to jer vjerujem da se svatko može promijeniti kada susretne živu ljubav.

Gdje je dobro tu je Bog, bio čovjek svjestan toga ili ne. Baš zato đavao nema mira

I mi smo nakon početnog šoka od potresa doživjeli more radosti kada smo vidjeli ljude koliko mogu biti dobri, koliko jedinstveni. Ne znaš niti te zanima vjera, nacija, dob, status jer nemaš vremena niti vidiš smisao o tome mislit. No đavao mora izgraditi svoju kapelicu pokraj katedrale dobra, monumenta milosrđa. On nema mira gdje je dobro. Gdje je dobro tu je Bog, bio čovjek svjestan toga ili ne. Baš zato đavao nema mira. Vidimo to i u današnjem (utorak) evanđelju gdje đavao viče iz opsjednutog čovjeka na Isusa jer ne može podnijeti Njegovu prisutnost. Isus oslobađa tog čovjeka ropstva đavlova jer je zbog toga došao k nama na Zemlju.

…kada medijima dosadi dobro jer nisu naviknuti na dobro koje nije zanimljivo niti rastresa od bitnog, kreće se sa svađama, obezvrjeđivanja svega, gleda se samo loše

Kada prođe vrijeme oduševljenja bezuvjetnom ljubavi, kada medijima dosadi dobro jer nisu naviknuti na dobro koje nije zanimljivo niti rastresa od bitnog, kreće se sa svađama, obezvrjeđivanja svega, gleda se samo loše. Slično je bilo i sa ratom. Ništa ne valja. Sve je crno a ustvari crna je duša onoga koji stalno vidi crno u drugome. Klimatska i socijalna katastrofa nisu ništa prema duhovnim katastrofama i pustošima srca.

„Križ stoji, svijet se okreće”

U tom moru informacija, sve lošijim i lošijim nestaje skriveni Bog. Dobri ljudi se povuku i šute. Oni mudriji nastave činiti dobro ali također šute jer su pametni pa vide da nema smisla raspravljati se te ikome što dokazivati. Jer ljubav ne treba priznanja, ona jednostavno ljubi i u tome joj je sva radost.

U križu koji stoji i na kojem stoji svako dobro. Iz koga kreće u svijet. Do tada činite dobro, dobra radi, Boga radi, radi ljubavi. To jedino ima smisla

Geslo kartuzijanaca, najstrožeg reda u katoličkoj Crkvi je „Križ stoji, svijet se okreće”. Po naški bi se moglo reći i: „Psi laju, karavane prolaze!” Psi će uvijek lajati, a karavane Božje ljubavi će isporučivati Božju prisutnost u svijet uvijek, neovisno o lavežu onih koji nisu doživjeli ljubav. Možda jednoga dana ušute i pridruže se nekoj od karavana tražeći ljubav dajući se drugome i tada će naći istinska sebe. U Bogu. U križu koji stoji i na kojem stoji svako dobro. Iz koga kreće u svijet. Do tada činite dobro, dobra radi, Boga radi, radi ljubavi. To jedino ima smisla. To jedno vrijedi života.

Krešimir Josip; Book.hr