Čvorci su porodica ptica iz reda vrapčarka. Obični čvorci podrijetlom su iz Europe, ali danas nastanjuju cijeli svijet. U Africi žive posebne, domicilne vrste. Čvrsta su i ravna kljuna te dugačkih krila. Mogu narasti oko 20 cm u visinu. Obično je perje čvorka crnkaste boje, s metalnim zelenim ili purpurnim sjajem, a vrhovi su bijeli ili bež boje. Zbog tih vrhova cijelo tijelo izgleda prošarano svijetlim točkama. Perje krila i repa je crno-smeđe, a na rubu svijetlosmeđe, dok dio perja na krilima ima i obrub s metalnim odsjajem. Svadbeno ruho se razvija u proljeće, gubitkom svijetlih obruba perja, pa cijelo tijelo postaje jednobojno – crnkasto s metalnim odsjajem. Kljun im je u običnom ruhu crnkast, a u svadbenome žut. Čvorci nastanjuju polja, parkove i vrtove. Žive i u gradovima. Najveća gustoća je u područjima s drveće, u kojima postoje duplje, a u blizini ima zelenih površina, gdje mogu naći hranu. Selice su, ali se poneke zimi zadrže u našim krajevima. Hrane se crvima, puževima, kukcima, manjim pticama i ribama. No vole i voće, pa su veliki štetočine u voćnjacima i vinogradima. Čvorci pjevaju cijelu godinu, najčešće stojeći na istaknutom mjestu. Dok intenzivno pjevaju, kostriješe perje i lepršaju ispruženim krilima. Čvorak je poznat po sposobnosti imitiranja drugih životinjskih glasova. Dugotrajan, isprekidan pjev čvorka sastoji se od velika broja uzdižućih ili padajućih različitih zvukova, koji mogu podsjećati na zvižduke, zvečanje, šištanje, kao i imitaciju raznih drugih životinjskih ili tehničkih zvukova. Često imitira glasanje ptica iz svoje okoline, čak i grabljivica, ali i lajanje pasa, zvuk kosilice ili mobitela. Glasovi upozorenja ovise o vrsti ugroze. Čvorci su izraženo društvene ptice. Cijelu se godinu kreću u grupama, a dijelom i u vrlo velikim jatima. Tako se štite od grabljivica. Jedino se u doba parenja i na mjestu gdje je gnijezdo ponašaju teritorijalno, ali to se ne odnosi na hranilišta, koja isto koriste u grupama. Noću jata i spavaju zajedno. Za spavanje biraju prije svega velika područja obrasla trskom, ali to mogu biti i šumarci ili tlo obraslo gustim grmljem. Često spavaju i u središtu gradova. Tako se noću na berlinskoj katedrali okuplja oko 40 000 čvoraka. U zimovalištima na takvim zajedničkim prenoćištima može se okupiti i više od milijun jedinki. Predvečer se okupljaju na uzvišenijim mjestima i u čvrstoj skupini odlijeću zajedno na prenoćišta. Manje skupine pritom lete nisko, dok velika jata s više tisuća jedinki nad mjestom gdje će noćiti oblikuju oblak, iz kojeg se spuštaju tako da iz daljine podsjećaju na tornado. Čvorak se čini kao obična ptica, a toliko je neobična i izvanredna. Njezina sposobnost glasanja, promjena boje perja i kljuna te društveni način života upravo zadivljuju. Bi li se to sve moglo prirodno razviti, bez ikakva plana i unaprijed zadane svrhe?

Mudr 13,1