Jednoga mi je dana rekla: „Uvijek sam zahvalna svojoj zemaljskoj majci i svojoj istinskoj majci Djevici Mariji. Još kao djevojčica u Albaniji šetala bih s majkom, koja mi je znala reći: ‘Djevojčice moja, neka te Gospa uvijek vodi, ona je tvoja istinska majka. Dopusti joj da te uvijek drži za ruku kao što te ja sada držim.’ Otad Gospu smatram svojom pravom majkom. Nikada ne zaboravljam na tu istinu i nje se držim. Moja nebeska majka uvijek me usmjerava. Njoj se obraćam prije svake odluke i ona me usmjerava.“
U svome duhovnom životu i u svom odnosu s Bogom Majka Terezija uvijek je težila praktičnim rezultatima. Njezina vjera nikada nije bila odvojena od stvarnosti života. U svakoj je materijalnoj potrebi ili teškoći gorljivo molila Boga očekujući jasan odgovor. Njezino poimanje Božjeg očinstva i Gospinog majčinstva zapravo je bilo vrlo jednostavno. „Bog je otac“, govorila je, „koji me voli i pomaže mi. Gospa je majka, stoga razumije mene i moje probleme te zna kada mi treba pomoć. Molim joj se jer sam sigurna da će mi pomoći.“
Susret prije povratka u Milano
Njezine molitve proizlazile su iz ove praktične vrste duhovnosti u kojoj je njezina uvjerenost da će biti uslišane bila znakom bezrezervnog predanja srca. Majka Terezija s velikom je pozornošću čuvala „opipljive simbole“ koji nam pomažu ostati u doticaju s osobama koje volimo. Tako je čuvala fotografije djece koju je spasila, a koja su potom usvojena. Bila je „vezana“ za svoju krunicu – onu koju je često držala u ruci prebirući po njoj nekoliko puta na dan tijekom svojih dugih „razgovora“ s Gospom. Voljela je posjećivati njezina svetišta te je gajila veliku pobožnost prema „čudotvornoj medaljici“ , medaljici s Gospinim likom čija povijest datira daleko u 1832. godinu.
Jedne večeri pred kraj našeg susreta u Rimu opraštao sam se od nje prije povratka u Milano sutradan. Dok smo razgovarali, ona je primijetila zlatni lančić oko moga vrata.
„Kakav to privjesak imate na lančiću?“ upitala me.
„Isusa“, odgovorio sam vadeći dio lančića prikrivena odjećom i pokazujući joj prekrasno raspelo. Bio sam uvjeren da će joj se svidjeti, a ona se samo široko osmjehnula. Tada mi reče: „Isus ne voli biti sam. On voli biti u društvu svoje majke. U trenutku kada je bio razapet, Marija je bila u podnožju križa. Oni nam vole biti blizu kada su zajedno.“ Izgovarajući te riječi izvadila je medaljicu s likom Gospe iz džepa svoga sarija. Pokazala mi ju je i rekla: „Ovo je ‘čudesna medaljica’ koju je sveta Katarina Labouré dala napraviti na poseban zahtjev Djevice Marije.“ Stisnula ju je u šaci zadubivši se na trenutak u molitvu. Svojim artritičnim prstima uspjela je otvoriti omčicu na vrhu medaljice i staviti je oko moga lančića. „Tako“, rekla je zadovoljno, „sada su majka i sin zajedno. Oboje će vas štititi.“
„Hvala. Ovo je predivan dar“, rekoh. Htio sam još nešto nadodati, ali prekinula me upitavši: „Koliko vas je u obitelji?“
„Moja supruga, dvoje djece i punica“, odgovorih joj.
„Kako se zovu?“
Rekao sam joj njihova imena, a ona je iz džepa svoga sarija izvadila četiri medaljice. Držeći medaljice ponovno je stisnula šaku zastavši u molitvi, a onda mi ih je davala jednu po jednu izgovarajući imena članova moje obitelji. Zahvalivši joj u njihovo ime, oprostio sam se od nje i ušao u taksi koji me odvezao u zračnu luku.
Ulomak iz knjige Renza Allegrija Razgovori s Majkom Terezijom. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Razgovori s Majkom Terezijom“
„Ova vam knjiga neće samo oplemeniti dušu nego će vas potaknuti da ljubite onako kako je to činila Majka Terezija.”
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
