Foto: Shutterstock
Ovo čudo počinje kad je neka žena iz Augsburga poželjela čuvati posvećenu hostiju u svome domu. U tu je svrhu jednog jutra primila sv. pričest, kradomice izvadila hostiju iz usta i odnijela je svojoj kući. Ondje je oblikovala dva komadića voska, stavila hostiju između njih i zalijepila rubove, te tako načinila improvizirani relikvijar. Na taj je način čuvala hostiju pet godina; ali tijekom tog razdoblja savjest ju je jako mučila, pa ju je to 1199. napokon ponukalo da se obrati župniku koji je posjetio njezin dom i vratio hostiju u crkvu Sv. Križa.
„Neki su svećenici, vidjevši to, ostali bez riječi…“
Među svećenicima te župe bio je i jedan po imenu Berthold, voditelj zbora kojeg su svi smatrali svetim čovjekom. Otac Berthold je bio zadužen otvoriti relikvijar od voska, i on je prvi primijetio da se dio hostije pretvorio u nešto što je izgledalo kao meso, s jasno izraženim crvenim žilama. Svi su svećenici u toj zajednici, koji su svjedočili razdvajanju komadića voska, bili zapanjeni. Opširno su raspravili o tome, i onda zaključili da će najbolje utvrditi podrijetlo uzorka ako ga podijele na dva dijela. Na njihovo iznenađenje, meso se nije moglo razdvojiti jer je bilo povezano žilama koje su nalikovale na vlakna. Tada je zaključeno da je to uzorak tijela Isusa Krista.
Neki su svećenici, vidjevši to, ostali bez riječi, neki su bili uplašeni, a neki su predložili da se ta promjena hostije u tijelo čuva kao tajna. Sakristan je međutim izrekao svoje mišljenje; da se takav događaj mora odmah prijaviti biskupu, što su bez odgode i učinili. U prisustvu biskupa Udalskalka, koji je pažljivo pregledao čudesnu hostiju, mnogi su župljani i svećenici iz okolnog područja vidjeli čudo. Biskup je zatim naredio neka se čudesna hostija vrati u svoj relikvijar od voska kako bi se prenijela u katedralu.
Čudesna hostija čuva se već više od 780 godina
Hostija je u katedrali bila izložena od Uskrsa do blagdana sv. Ivana Krstitelja. Tijekom tog razdoblja dogodilo se još jedno čudo: hostija se naočigled povećala, te je slomila okvir od voska i odvojila se od njega. Ovo odvajanje hostije crvene poput krvi od okvira od voska u kojoj je čuvana dogodilo se bez ikakve ljudske intervencije. Na prijedlog biskupa, čudesna hostija i komadići voska stavljeni su u kristalnu posudu, koja je zatim vraćena u crkvu Sv. Križa. U ovoj se crkvi čudesna hostija čuva pod staklom u savršenom stanju već više od 780 godina. 15. svibnja 1199. g. biskup Dekret je odlučio da će se svake godine održavati posebne svečanosti u čast ovoga čuda, koje će se zvati Fest des Wunderbarlichen Gutes, tj. Svetkovina prekrasne čudesne dragocjenosti. Svake se godine, 11. svibnja, obilježava ova svetkovina slavljenjem svečanih misa i nošenjem posebnog misnog ruha.
Objavljeni radovi
Tijekom godina i druge su crkve počele obilježavati ovu svetkovinu, među njima i sveučilišna crkva sv. Moritza; zatim 1485. godine samostanska crkva sv. Jurja; 1496. katedrala; a do 1639. poznato je da je cijela biskupija Augsburg slavila ovu svetkovinu svake godine, jer su i novije crkve preuzele tu tradiciju. Zabilježena su mnoga izlječenja koja su se dogodila tijekom slavlja u čast ovih svetih čuda. Ubrzo nakon događaja iz 1199. detalji o oba događaja zabilježeni su u dokumentima koji su podijeljeni nadaleko. I prava je sreća da jesu, jer je 1314. požar u samostanu Sv. Križa uništio sve originalne dokumente koji se odnose na čudo. Stoljećima su njemački pisci ovisili o kopijama tih najranijih dokumenata. Od tada je objavljeno mnogo radova o tom čudu.
Tekst je prvotno objavljen u časopisu Rhema.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
