Foto: Screenshot
Jednoga dana, kad sam imao trideset godina i bio savršeno zdrav, morao sam na šivanje jer mi je veliki čavao iskopao lice zbog nesreće na gradilištu. Moje je tijelo zapalo u anafilaktički šok od reakcije na anasteziju kojom su se koristili – i umro sam.
Nije me bilo dva i pol sata, bio sam hladan na dodir. Moje je tijelo trebalo biti otpremljeno u prihvatni centar St. Paul u Minnesoti gdje bi na kraju moj mozak proglasili mrtvim
Nije me bilo dva i pol sata, bio sam hladan na dodir. Moje je tijelo trebalo biti otpremljeno u prihvatni centar St. Paul u Minnesoti gdje bi na kraju moj mozak proglasili mrtvim i izvadili moje organe. Imam krvnu grupu AB pozitivnu, tip koji se nalazi u manje od 2 % populacije, tako da u dijelovima zaista mnogo vrijedim.
Tijekom dva i pol sata, kad mi je tijelo bilo mrtvo, moja je duša bila u samoj Božjoj prisutnosti, a ubrzo nakon toga pokazano mi je da bih otišao u Pakao za cijelu vječnost da nisam bio vraćen natrag u život
Odjednom sam podignuo ruku s bolničkoga kreveta i zagrlio uplašenu mamu i zaručnicu. Ubrzo sam uspravno sjedio i razgovarao potpuno zdrav. Tijekom dva i pol sata, kad mi je tijelo bilo mrtvo, moja je duša bila u samoj Božjoj prisutnosti, a ubrzo nakon toga pokazano mi je da bih otišao u Pakao za cijelu vječnost da nisam bio vraćen natrag u život.
Čuo sam za Fatimu, Lurd i ostala mjesta Marijinih ukazanja, ali ona su bila daleko i dogodila su se davno. Međugorska ukazanja počela su 1981. “Događaju li se još?” pitao sam se. Ubrzo nakon toga, zatekao sam se kako putujem s majkom u to mjesto
Nepotrebno je reći da sam se vratio kao promijenjen čovjek. Gospodin mi je dao do znanja, bez kompromisa i dvojbe, da nisam gospodar svoga života. On jest. Blažena Majka obratila mi se kroz pozivnicu da idem na jedno od Njezinih hodočasničkih mjesta: “Medjahoochee”, ili “Medgegookie”. (Nitko od nas iz Sjeverne Amerike ne zna kako reći Međugorje, izgovara se me-ju-go-rya). Pročitao sam knjigu oca Josepha Polletiera o prvih pet dana ukazanja u tom gradiću u Bosni i Hercegovini, u bivšoj Jugoslaviji, i nisam bio nimalo sumnjičav: “Ako se danas u svijetu događa nešto toliko nevjerojatno”, mislio sam, “želim biti poput apostola Tome i otići staviti prste u Gospodinove rane.” Htio sam “dodirnuti” Marijinu prisutnost. Čuo sam za Fatimu, Lurd i ostala mjesta Marijinih ukazanja, ali ona su bila daleko i dogodila su se davno. Međugorska ukazanja počela su 1981. “Događaju li se još?” pitao sam se. Ubrzo nakon toga, zatekao sam se kako putujem s majkom u to mjesto na kraju svijeta čije ime ne mogu izgovoriti. Tamo mi je Bog otkrio moje grijehe.
Prve večeri, kad smo doputovali, sjedio sam na vanjskoj klupi sunčane strane župne crkve sv. Jakova kako bih slušao ugodne zvukove Krunice koji su na hrvatskom jeziku dopirali kroz zvučnik, a zatim deseci različitih jezika usklađenih u jedan glas: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen.” Za vrijeme Krunice, u 18.40 mala crkvena zvona svirala su “Ave Mariju” i najavljivala dolazak Majke Božje koju mještani s ljubavlju nazivaju “Gospa”. “Dakle, Marija se sada pojavljuje na zemlji jednoj od vidjelica”, mislio sam u sebi. Tada je sve postalo tiho, a atmosfera je i dalje rasla.
Ljudi iz cijeloga svijeta, iz Azije, Afrike, Europe i Amerike – koji su nosili fotoaparate, svečanu odjeću, mokasinke, tenisice – počeli su gledati prema nebu. Pridružio sam im se i stajao ukočen dok sam promatrao kako sunce treperi, pulsira i pušta zrake svjetlosti
Ljudi iz cijeloga svijeta, iz Azije, Afrike, Europe i Amerike – koji su nosili fotoaparate, svečanu odjeću, mokasinke, tenisice – počeli su gledati prema nebu. Pridružio sam im se i stajao ukočen dok sam promatrao kako sunce treperi, pulsira i pušta zrake svjetlosti. Njegovo je središte u pravilnim vremenskim razmacima postajalo mutno, s vanjskim dijelom koji se okretao u jednom smjeru, zatim u drugom, pokazujući promjenjive boje koje su se kretale kao u virovima. Poslije nekoliko minuta odvratio sam svoj pogled jer sam shvatio da ne bih mogao dugo gledati u sunce, a da ne oslijepim. Tražio sam čak i svijetlu točku u svome vidnom polju koja prirodno dolazi od optičkog zamora. Nije je bilo. Okrenuo sam se ženi pokraj sebe i pitao je: “Vidite li ovo?”
U trenutku kada sam stajao izravno ispred mjesta gdje se unutar crkve nalazio Tabernakul, odjednom sam bio “odnesen”… i pokazan mi je moj život
“Da, sunce se vrti!” uzviknula je, a onda sam naučio da žene opisuju boje drukčije nego muškarci. Koliko sam znao, ljubičastocrvena mogla je biti “svjetloljubičastocrvena” ili “tamnoljubičastocrvena”. “To je boja lavande!” započela je. “Ne, čekaj, sada se mijenja u ljubičastu, pa u ružičastoljubičastu… zapravo, više kao boju maline ili grimiznoljubičastu…” Dok je nastavljala imenovati sve nijanse u krugu boja, pomislio sam kako želim podijeliti ovaj doživljaj s mamom, ali nisam znao gdje je, pa sam počeo hodati prema stražnjem dijelu crkve stazom od sitnoga šljunka u potrazi za njom. U trenutku kada sam stajao izravno ispred mjesta gdje se unutar crkve nalazio Tabernakul, odjednom sam bio “odnesen”… i pokazan mi je moj život.
Bio sam prestravljen kad sam spoznao posljedice svoga grijeha i da su moja djelovanja i nedjelovanja bila puno veća nego samo jedan događaj
Vidio sam sve grešne događaje tijekom cijeloga svoga života do sadašnjeg trenutka. Bilo je to Prosvjetljenje savjesti, iskustvo intimnije i živopisnije od filma, realnije od trodimenzionalne slike i osjećao sam da je Bog tu negdje iza mene i da sve promatra. Bio sam prestravljen kad sam spoznao posljedice svoga grijeha i da su moja djelovanja i nedjelovanja bila puno veća nego samo jedan događaj. Kroz vrijeme i vječnost imala su efekt valova na druge ljude. Nisam znao da su ljudska bića povezana na taj način. Dok sam nekontrolirano plakao, sve što sam mogao ponavljati bilo je: “Žao mi je. Žao mi je. Nisam znao.” Ali ono što je bilo jasno, jest da sam u svakoj situaciji imao izbor, i uvijek sam izabrao loše.
Prvi prizor koji mi je Bog pokazao bio je…
Nastavak teksta pročitajte u knjizi “Upozorenje. Svjedočanstva i proročanstva prosvjetljenja svijesti”, autorice Christine Watkins. Dopuštenje izdavača Kyrios za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete kupiti ovdje.
Cijelu životnu priču oca Ricka Wendella možete pročitati u knjizi Evo ti Majke, u izdanju Izdavačke kuće Kyrios, a koju možete kupiti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
