Foto: Shutterstock
Znanstvenik može biti vrhunski stručnjak, ali pritom uopće ne mora biti mudar
Moj prijatelj je nedavno primijetio da oni koji raspolažu i imaju nadzor nad informacijama posjeduju budućnost. Razumio sam što je pod tim mislio (barem se nadam), ali, ako malo zagrebemo ispod površine, brzo bismo posumnjali u to da trenutni raspolagatelji informacijama, bez obzira na to kako inteligentni bili, imaju ono što zovemo mudrošću.
Obrazovanje je danas okrenuto prema globalnoj ekonomiji. To znači da su oni koji mogu pribaviti potrebne informacije i iskoristiti ih za zaradu „dobro obrazovani“. Danas su najvažniji složeni sustavi, zato su, po analogiji, neurokirurzi i raketni znanstvenici pojam onoga što smatramo pametnim. Mozak i svemirske rakete veoma su složeni sustavi te stoga svatko tko ih je dokučio mora biti inteligentan.
Neurokirurg možda zna kako operirati mozak svoje supruge, ali to još uvijek ne znači da ju zna voljeti kako treba
Raketni znanstvenik može biti vrhunski stručnjak za rakete, ali pritom uopće ne mora biti mudar. Rakete, kao i sve za što su potrebni podatci, informacije, općenito rečeno, sustavi – sastavljene su od dijelova. Rast u mudrosti rast je u cjelovitosti.
Neurokirurg možda zna kako operirati mozak svoje supruge, ali to još uvijek ne znači da ju zna voljeti kako treba. To je razdvojenost, dezintegracija u njegovu životu, nemogućnost dijelova da čine cjelinu.
Što se tiče nas, a pogotovo naše djece, ono što želimo jest mudrost. Želimo dohvatiti cjelinu: okus onoga kako Bog gleda na stvari, a ne samo gomile činjenica. Želimo zajedno integrirati, povezati sve stvari u životu. A budući da toliko nas ima osjećaj da se različiti dijelovi našeg života natječu za svoj dio kolača (i bore za nj), više nego ikada trebamo mudrost kako sve u životu povezati. To je vjerska i filozofska stvarnost, jer u konačnici odgovara na pitanje o smislu života.
Mudri ljudi znaju što je smisao života
Poznato je da se reklame, pa i učeni ljudi često šale o tome da tek moramo otkriti smisao života. Međutim mudri ljudi ga poznaju, premda ga nismo u potpunosti dokučili. Smisao života je sreća. Svi ju želimo. Sve činimo da bismo ju dosegli. Ali malo nas je to uspjelo. To su mudri ljudi. Nesretni raketni znanstvenici mogu biti inteligentni, ali nisu mudri.
Zato poučavanje o globalnoj ekonomiji i bavljenje mnogim nepovezanim činjenicama nije prava naobrazba. To je znanstveni i tehnološki pristup životu, u čemu nema ničega lošega, ali on ne može dati ono što nema – on se bavi dijelovima, a nama treba cjelina. Samo filozofija i religija mogu vidjeti stvari onakvima kakve jesu u svojoj cjelovitosti. „Znanost rastavlja stvari da bi doznala kako funkcioniraju”, kaže rabin Jonathan Sacks. „Religija ih sastavlja da bi doznala što one predstavljaju.”
Sve sam to spoznao tek nedavno, kad mi je mladić iz Katoličke srednje škole „Canongate” rekao: „Gospodine Craig, mislim da bi vam se mogla svidjeti jedna pjesma.” (Ne znam koliko mladih poznajete koji čitaju lijepu poeziju, a kamoli da ju preporučuju svojim prijateljima te sam ga rado poslušao.) To je bila pjesma Sreća Carla Sandberga, koji je živio u mojem susjedstvu.
Pitao sam profesore što je sreća a onda sam jednoga nedjeljnog popodneva…
Pitao sam profesore koji predaju o smislu života da mi kažu
što je sreća.
I otišao sam poznatu direktoru koji šefuje
tisućama ljudi.
Svi su odmahivali glavom i nasmiješili mi se kao
da ih želim ismijati.
A onda sam jednoga nedjeljnog popodneva lutao kraj
rijeke Desplaines
i vidio gomilu Mađara pod drvećem
s njihovim ženama i djecom i bačvom piva i
harmonikom.
Ne znam što oni koji posjeduju informacije zbilja „posjeduju”, ali mislim da to što posjeduju nije sreća. Kladim se da su oni Mađari sa svojim obiteljima i pivom bili puno sretniji. I kladim se da je mladić koji zna tko je i koji zna što je sreća – uistinu mudar.
Autor: Jason Craig (The Catholic Gentleman)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
