Foto: Udruga Zdenac
„Gledam vas dok spavate. Sami. U krevetićima s plavim željeznim, hladnim prečkama s kojih se podosta oljuštila boja koja je možda, tebe dijete, ponekad podsjećala na modre oblake koje ne vidiš s prozora svoje sobe.
Koliko ste puta, maleni moji crnih kovrčica, sami ustajali u noćima i dozivali neka ljepša svitanja od ovih u kojima ste ostavljeni… Nitko vas nije htio… nitko vas nije htio. Siročići maleni. Ostavljeni. Na izgužvanim komadima nekog tvrdog platna… Otisci malenih ručica mokrih od suza koje nitko ne stigne brisati… Tako vas je i previše ovdje, previše vas je…
Foto: Udruga Zdenac
Tvrde su prostirke…
Tko li plete čipke od vaših snova – ukradenih nježnosti i pokrivača od poderanih majčinih kangi, koje bi i takve bile kao meki pokrivači, samo da je ona tu. Samo da se možete smjestiti u njenom naručju.
Tvrde su prostirke na kojima prilegneš otpočinuti, dječače maleni. Tvrde su prostirke za male djevojčice koje su mogle biti nečije princeze, a sada su ničija djeca. Tek s imenom i prezimenom što ih podsjeća na oči one koju su prvu ugledale kada su došle na svijet… ničeg se poslije više ne sjećaju.
Ššššššššššš, nemoj plakati…
Šššššššššš, ja ću te u naručju čuvati…
Šššššššš...
Vidim ti suzicu, ljubim taj mali biser u usnulom oku. Tješiš se prstićem u ustima, ušuškan u moje naručje i krila anđela čuvara, umiren u svojim snovima.
Ni-na, na-na, ni-na- na-na…
O čemu li može sanjati ovo majušno djetešce u mom naručju?
Ni-na, na-na…
Popiškio si se u snu. Kažeš: Nitko te neće čuti ako i kažeš da nisi htio?! I veliki dječaci smiju se ponekad popiškiti ako se uplaše.
Ne boj se. Dođi, promijenit ćemo hlačice, nitko neće vidjeti.
Pssssst.
Ššššššš….
Milujem ga dok opet nije usnuo na ovoj tvrdoj šarenoj prostirki, što pokriva beton na kojem spavaju nakon što su u podne popili kašu ili pojeli ugali. Ugurao je svoj mali crni dlan u moju ruku. Pomirisao kožu, podragao ruku i zaspao. Lakše je šetati snovima kada te barem netko drži za ruku.
Možda se ovo zove ljubav? Možda tako čine sve majke djeci prije počinka?
Pita se dok tone u san. Sa smiješkom na usnama.
Ššššššššš…
Molim za njih dok me okružuju kao mali anđeli. Tiho, tiho pjevam da se ne pokida kao mjehur od sapunice ova čipka od dječjih snova, natopljena našom ljubavlju. Osim nje, ništa im ne možemo dati.”
POMOĆI MOŽETE DONACIJOM NA:
Žiro račun / IBAN:
HR9023400091110984714
Model: HR00
Poziv na broj: 30
Opis: Donacija za hranu, lijekove i vodu
PBZ banka
Misionarke poručuju: Novac dolazi pravilnom raspodjelom do svih koji su u krajnjem siromaštvu, za hranu, liječenje i vodu.
Bog vas blagoslovio.
Autorica: Snježana Tišljarić
Za Book.hr priredio L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
