Čak i kada jednom postanete cinik, ne morate ostati cinik. Postoji put natrag Od prevelikoga znanja, do projiciranja prošlosti u budućnost, do gušenja povjerenja, nade i vjere. Kad se ovaj proces dogodi, imate očite sastojke za cinizam. I bilo da imate dvadeset i tri ili šezdeset i tri, to je tužan – i nepotreban – način života. No postoji put natrag

Jeste li ikada primijetili da je vrlo malo „uravnoteženih” starijih ljudi?

Većina starijih ljudi koje poznajem našla bi se ili na jednoj ili drugoj krajnosti. Postali su ili sretni i zahvalni ili ogorčeni i čudni

Primijetili ste kako u dvadesetima ili tridesetima još uvijek imate dobrih i loših dana? Imate uspona i padova, ali stvari se na duže staze izjednačuju. Međutim, primijetio sam kako ovaj obrazac nestaje kada ljudi dosegnu određenu dob.

Kako stariš, postaješ sve više onakav kakav već jesi

Većina starijih ljudi koje poznajem našla bi se ili na jednoj ili drugoj krajnosti. Postali su ili sretni i zahvalni ili ogorčeni i čudni. Kao da doživite dob kad vas magnet povuče sa središnje linije i dovede vas ili na stranu sreće ili bijede. Osjećaj „Imam loš dan” koji katkada doživljavamo u ranoj dobi preobrazi se u osjećaj „Imam loš život” do sedamdesete godine. Zašto je tome tako?

Kao da u vama bukti rat za nadu, u kojem će cinizam ili pobijediti ili izgubiti. Pritom nećete postati samo malo cinični ili malo puni nade. Kocka je bačena, a beton se počinje stvrdnjavati

Moja bi teorija glasila ovako: Kako stariš, postaješ sve više onakav kakav već jesi. Baš kao što se vaše tijelo malo ukoči, vaša osobnost postaje manje fleksibilna. Kao da u vama bukti rat za nadu, u kojem će cinizam ili pobijediti ili izgubiti. Pritom nećete postati samo malo cinični ili malo puni nade. Kocka je bačena, a beton se počinje stvrdnjavati.

Ovu sam dinamiku intenzivno osjećao tijekom svojih četrdesetih. Kao da se vodila bitka za moju dušu. Konačno sam počeo shvaćati kako ljudi postaju cinični, umorni i hladnokrvni.

Ovu sam dinamiku intenzivno osjećao tijekom svojih četrdesetih. Kao da se vodila bitka za moju dušu. Konačno sam počeo shvaćati kako ljudi postaju cinični, umorni i hladnokrvni.

Sve sam to nosio u sebi. Nada nije bila umrla, ali je cinizam prijetio da je ugasi. Shvatio sam kako bi bilo lako dopustiti da očaj pobijedi. Zapravo, shvatio sam da će bez kontrole cinizam sigurno pobijediti.

Cinizam je zapravo izbor. Cinici se ne rađaju; ljudi postaju cinicima. Život vas ne čini cinikom; vi sebe učinite cinikom. Cinizam nije uvijek svjesna odluka, ali je ipak odluka…

Ono što sam trebao razumjeti jest ono što vi trebate razumjeti: cinizam je zapravo izbor. Cinici se ne rađaju; ljudi postaju cinicima. Život vas ne čini cinikom; vi sebe učinite cinikom.

Cinizam nije uvijek svjesna odluka, ali je ipak odluka. Donosite odluku da se prestanete nadati, da imate vjere i povjerenja. No razmislite o tome što stavljate na kocku. Cinici nikada ne mijenjaju svijet. Oni vam samo govore zašto se svijet ne može promijeniti. Pitajte ih. Oni sve znaju o tome. Znao sam da ću ovako završiti ako ne promijenim smjer.

Ako ste postali cinični, molim vas da shvatite da se cinizam ne događa zato što je vaše srce zatvoreno, već zato što je nekada bilo otvoreno…

Ako ste postali cinični, molim vas da shvatite da se cinizam ne događa zato što je vaše srce zatvoreno, već zato što je nekada bilo otvoreno. To se događa zato što je idealist u vama bio idealist. A onda se dogodio život. Dogodila se bol. Sada vam preostaje izbor. Što kanite s njime učiniti?

Nažalost, ovdje previše ljudi napušta razgovor. Cinizam nije neizbježan. Čak i kada jednom postanete cinik, ne morate ostati cinik. Postoji put natrag

Naravno, cinik bi mogao reći kako se ovdje ništa ne može učiniti. Ovo je samo prirodno stanje stvari nakon što ste se opekli u životu. Nije se teško složiti s filozofima koji zaključuju da je život gadan, surov i kratak[1] i s drugima koji inzistiraju u uvjeravanju kako su za to drugi ljudi krivi.[2]

Nažalost, ovdje previše ljudi napušta razgovor. Cinizam nije neizbježan. Čak i kada jednom postanete cinik, ne morate ostati cinik. Postoji put natrag. To je put za one koji su hrabri i one koji čeznu za ponovnom nadom. Cinizam ima protuotrov. Pitanje je jeste li ga spremni prihvatiti?

[1] Thomas Hobbes. 1985. Leviathan. New York: Penguin Classics, na str. 186.

[2] Jean-Paul Sartre. 1989. No Exit and Three Other Plays. New York: Vintage, na str. 45.

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ autora Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Još ulomaka iz ove knjige:

Protuotrov za kompromis 

Ovo su znakovi da ne postajete ono što ste namjeravali biti

Što učiniti sa samozaokupljenim sugovornikom?