Roditelji i djeca

ČINI SE DA ODGAJATI DJECU NIKAD NIJE BILO TEŽE

Kako pomoći tinejdžeru da se osjeća voljenim i prihvaćenim Postoje dva vrlo jednostavna načina na koja možemo pomoći svojim tinejdžerima da imaju više povjerenja – sami u sebe a i u nas roditelje. Iako je većina roditelja zakazala upravo u tim dvjema stvarima, stvari se mogu popraviti

Kako pomoći tinejdžeru da se osjeća voljenim i prihvaćenim

Foto: Shutterstock


 

Živimo u vremenu u kojemu na tinejdžere djeluje nebrojeno mnogo vanjskih utjecaja, među kojima je mnogo škodljivih, a neki su zli i destruktivni. Tinejdžer koji se ne osjeća voljenim i zbrinutim vrlo im je izložen. Mnogi beskrupulozni zlorabitelji mladih ljudi zavode tinejdžere gladne ljubavi dajući im vrijeme, pažnju i naklonost.

Vremena je malo. Kao roditelj imate ograničeno vrijeme i mogućnosti da učinite da se vaš tinejdžer osjeća bezuvjetno voljenim. Morate dosljedno svaki dan održavati punim njegov emocionalni spremnik. To će ga osposobiti da raste u osobu koja može mjerodavno i bistro razmišljati svojom glavom i razviti samokontrolu. Samo kad osjeća da ga bezuvjetno volite, imat ćete onakav utjecaj na njega kakav trebate imati. Da, recite mu da ga volite, ali mu ljubav također pokažite svojim ponašanjem, kao što sam već spomenuo.

Gledanje u oči i tjelesni dodir trebate ugraditi u svoje svakodnevno bavljenje djecom. Ti kontakti trebaju biti prirodni, ugodni i ne pretjerani. Djeca ili tinejdžeri koji odrastaju u domu u kojemu ga roditelji gledaju u oči i dodiruju bit će zadovoljniji sobom i osjećat će se ugodno u društvu drugih ljudi. Bit će im lakše komunicirati s drugima, bit će omiljeni u društvu i imati dobro mišljenje o sebi.

Primjereno i često gledanje u oči i tjelesni dodir dva su najdragocjenija dara koja možete dati tinejdžeru. Oni su, skupa sa usredotočenom pozornošću, najučinkovitiji način punjenja tinejdžerova emocionalnog spremnika i osposobljavaju ga da postigne najbolje što može.

Kako svom tinejdžeru prenijeti svoju ljubav – gledajte ga u oči!

Jedan od glavnih razloga zbog kojih roditelji puni ljubavi ne uspijevaju prenijeti bezuvjetnu ljubav svojim tinejdžerima je taj što ih propuštaju gledati u oči. Dosljedan i ispunjen ljubavlju pogled u oči ima temeljnu važnost, ne samo u ostvarivanju dobroga komunikacijskog kontakta već također u ispunjavanju emocionalnih potreba vašeg tinejdžera. Premda to i ne shvaćate, gledajući nekoga u oči izražavate mnoge osjećaje – tugu, srdžbu, bijes i ljubav. U nekim domovima roditelji i tinejdžeri zaprepašćujuće se malokad međusobno gledaju u oči. Kad i postoje, ti su pogledi obično u negativnom kontekstu, primjerice kad se tinejdžer kori ili kad mu se daju posebne upute. Što ste sposobniji pogledom u oči izraziti ljubav, to ćete svojeg tinejdžera više emocionalno hraniti ljubavlju.

Sposobnost vašeg tinejdžera da uzvrati pogled varirat će. U jednom trenutku žudno će tražiti vaš pogled. U sljedećem trenutku može ga izbjegavati. U okviru te mušičavosti on uči obrasce kako ljude gledati u oči, ponajprije putem onoga što vidi u vlastitome domu od drugih članova obitelji.

Prije nekog vremena, susreo sam sedamnaestogodišnjeg Brucea. Visok, skladno građen, ugodne vanjštine, izvrstan učenik i sportaš, ugodne osobnosti. Posve neobično, uza sve te prednosti patio je zbog nedostatka samopoštovanja i smatrao se prilično nesposobnim. Bilo je lako opaziti da ima nisko mišljenje o sebi jednostavno promatrajući ga kako gleda u oči. Gotovo je uvijek gledao dolje. Kad bi me pogledao u oči, bilo je to na djelić sekunde. Objasnio sam mu da način na koji gledamo ljude u oči snažno utječe na međuljudske odnose. To što ljude nije gledao u oči zapravo je pogoršavalo njegovu sliku o sebi. Ljudi su se s Bruceom osjećali nelagodno – mislili su da mu se ne sviđaju ili da ih ignorira. Zapravo bi odahnuli kad su mogli završiti razgovor i pobjeći od njega. Bruce je to, prirodno, pogrešno protumačio kao odbacivanje i osjećao se gore nego ikad. Kako se to godinama ponavljalo, nije čudno da je razvio užasno pogrešnu predodžbu o samom sebi. Na sreću, bilo je jednostavno pomoći mu da promijeni način gledanja u oči.

Ako je vaš tinejdžer razvio lošu naviku da ne gleda ljude u oči, možete mu objasniti u čemu griješi i kako da to ispravi. Dobar način gledanja u oči može prevagnuti između uspjeha i neuspjeha u gotovo svim životnim situacijama.

Kako postupiti kada je teško svoga tinejdžera gledati u oči?

Gledati tinejdžera u oči s ljubavlju može biti teško, pogotovo tijekom neugodnih razdoblja kada nije komunikativan. Povremeno s njime može bit i vrlo teško razgovarati, posebice kad na vaša pitanja odgovara samo „aha”, „mhm”, „mmm” i sličnim gunđanjem.

Ta razdoblja neugodne komunikacije obično su uzrokovana jednim od ova tri razloga:

  • regresije u psihoseksualnom razvoju
  • ako je poticaj za neovisnošću osobito jak i tinejdžer osjeća potrebu da se odvoji od roditelja
  • ako je tinejdžer imao neugodan doživljaj s vršnjacima i osjeća se pozlijeđeno.

Ta razdoblja mrzovolje, povlačenja i šutnje također su povezana s odbijanjem roditeljske ljubavi i naklonosti.

Tijekom tih razdoblja pogrešno je prisiljavati tinejdžera na komunikaciju ili ga bockati pitanjima. Često se roditelj uzruja, zabrine, čak počne i očajavati i pokušava pokrenuti razgovor upornim pitanjima kao što su: „Kako je bilo danas?” „Što ti se danas dogodilo?” „Jesi li se dobro proveo?” „Tko je sve ondje bio?” Takva pitanja idu na živce svakome tko nije raspoložen za razgovor.

Tajna je u tome da mu budete na raspolaganju. To znači da ćete, umjesto da forsirate interakciju s vašim adolescentom, cijelo vrijeme biti na raspolaganju tako da može komunicirati s vama kada to njemu bude ugodno.

Ulaskom u adolescenciju vaše je dijete pod sve većim pritiskom nagona i poticaja – da bude neovisno, da iskazuje spolnost i da bude prihvaćeno od vršnjaka. Mora razviti obrambeni sustav protiv tih pritisaka kako bi im moglo odoljeti. Na nesreću, pokatkad se koristi prilično primitivnim i neugodnim obrambenim mehanizmima poput uzmicanja u stanja povučenosti, nekomunikativnosti i mrzovolje.

Te obrambene sustave ne možete probiti a da pritom ne oštetite svoj odnos s djetetom. Jedini senzibilan, razborit i konstruktivan način postupanja u takvim okolnostima je čekati da se obrambeni stav povuče. Morate ostati na raspolaganju svojem tinejdžeru da vam pristupi kada to bude u stanju.

Ipak, postoje određeni postupci koje možemo poduzeti da olakšamo uklanjanje tih obrana, i o tome ćemo govoriti poslije. Sada je važno razumjeti da pokušaj probijanja toga izvanredno čvrstoga obrambenog sustava nije preporučljiv.

Sposobnost tinejdžera da gleda u oči varira u skladu s tim koliko je taj obrambeni sustav čvrst. Kada je dijete malo, gotovo uvijek dobro podnosi pogled u oči. Ali kako ulazi u adolescenciju, dolaze neugodna razdoblja kada se tome opire.

Ne dopustite da vas povremena sklonost vašeg tinejdžera izbjegavanju gledanja u oči smeta. Pokušajte to jednostavno prihvatiti imajući na umu da će, ostanete li mu na raspolaganju, doći do vas kada mu emocionalni spremnik presuši. Tada će biti sklon gledanju u oči i bit će komunikativan. Za njegovu sliku o sebi i psihički razvoj važno je da zna da ćete mu biti na raspolaganju kada vas bude zatrebao.

Tjelesni dodir – životno važan način iskazivanja osjećaja i uvjerenja da se istinski brinete

Dok dijete postaje adolescent, potrebno je da ga roditelj neprekidno uvjerava da je voljeno i prihvaćeno. Dvojba mnogih ljubavlju ispunjenih roditelja oslikava se u njihovoj zbunjenosti pred pitanjem kako ispuniti tu potrebu.

Neki je roditelji pokušavaju ispuniti pretjeranom popustljivošću, opskrbljuju tinejdžera stvarima da bi održao korak s vršnjacima, kupuju mu automobil, mobitel ili sportsku opremu. Ti predmeti mogu biti dobri sami po sebi, ali nisu zamjena za ono što tinejdžeru najviše treba – bezuvjetnu ljubav. Neki roditelji u tu se svrhu koriste popuštanjem pa tinejdžerima dopuštaju, a često ih i u tome i ohrabruju da odlaze na mjesta i da rade ono što za njih nije zdravo. Primjerice, poznavao sam mnogo roditelja koji su dopuštali, čak i poticali svoje tinejdžere da odlaze na zabave organizirane tako da pobuđuju seksualne nagone i gdje se posluživao alkohol i druge droge. Tek se nekolicina tinejdžera može nositi s takvim kušnjama, a ta vrsta pritiska na našu mladež raste. Pa ipak, samo malobrojni roditelji pomažu svojim tinejdžerima. Zašto? Jer većina roditelja propušta jasno iskazati tinejdžerima da ih voli, da ih prihvaća i da im je stalo do njih.

Primjeren i dosljedan tjelesni dodir životno je važan način iskazivanja osjećaja i uvjerenja da se istinski brinete. To je posebice tako kada je tinejdžer nekomunikativan, mrzovoljan, zlovoljan ili se opire.

Tijekom takvih razdoblja gledanje u oči može biti otežano ili čak nemoguće. Ali tjelesni dodir može se gotovo uvijek učinkovito primijeniti. Malokad će tinejdžer negativno reagirati na lagan, kratak dodir po ramenu, leđima ili ruci. Primjerice, pretpostavite da sjedi u naslonjaču i gleda TV. Posve je jednostavno u prolazu mu usput dodirnuti rame. Obično to neće čak ni primijetiti, ali će to biti zabilježeno u njegovu umu. Možete uporabiti tu životno važnu informaciju da mu stalno i dosljedno iskazujete ljubav čestim, kratkim dozama tjelesnog dodira. A možete mu također povremeno pružati dulju, mnogo intenzivniju emocionalnu njegu s produljenim dozama tjelesnog dodira.

Čak i kada je vaš tinejdžer u nekomunikativnom raspoloženju, tjelesnim dodirom možete mu iskazati ljubav. Dokle god je žarište pozornosti vašeg tinejdžera usmjereno na nešto drugo, možete mu pružiti produženi tjelesni dodir neovisno o razini njegove primljivosti. Primjerice, pretpostavimo da je vaš tinejdžer u posebno teškom stanju uma, i to vas zabrinjava. Ulovite priliku da razgovarate s njim o nečemu što vam omogućuje da preusmjerite pozornost s njega samoga na neki predmet interesa, poput slika ili fotografija. Možete uistinu iskoristiti takvu situaciju da mu položite ruku na ruku, rame ili leđa. Trebali biste dovoljno poznavati tinejdžera da znate koliko tjelesnog dodira može podnijeti u određenom trenutku.

Katkad će tjelesni dodir prihvatiti, ali u drugoj ga prilici neće moći svjesno podnijeti. U takvim trenucima neprihvaćanja tjelesni mu dodir možete pružiti dok mu je pozornost usmjerena na nešto drugo, tako da nije svjestan dodira. Čak i kada tinejdžer nije svjestan vašega tjelesnog dodira, on ga zabilježi. Njegov učinak pomaže mu da osjeća: „Moji me roditelji vole i stalo im je do mene čak i onda kad mi je teško komunicirati s njima.”

Ima i drugih načina da tinejdžeru pružite tjelesni dodir. Naš trinaestogodišnjak David često bi istegnuo ili natukao mišić baveći se sportom. Nije oklijevao da me zamoli da mu izmasiram mišić. Bio sam vrlo zahvalan što to mogu učiniti jer mi je to pružalo predivnu priliku za ostvarivanje tjelesnog dodira.

Jednom je naša Carey nespretno doskočila na trampolinu i trebalo joj je izmasirati vratne mišiće. I to je bila dobra prilika za tjelesni dodir.

Na sreću, naša djeca vole da ih se češka po leđima. Istinski je zabavno češkati ih. To ima zadivljujući učinak na njihovu psihološku obranu i također neizmjerno pomaže pri punjenju njihovih emocionalnih spremnika. Kad se jednom David vratio doma s logorovanja, znate li što nas je najprije zamolio? Da ga Pat i ja počeškamo po leđima, razgovaramo s njim i čitamo mu.

Iako neki roditelji nisu voljni osiguravati emocionalnu njegu svojim tinejdžerima, posebice tjelesnim dodirom, vrlo sam zahvalan što većina roditelja ipak voli svoje mlade dovoljno da im to pruži. To je tako jednostavno napraviti, a tako je izvanredno djelotvorno.

Pokatkad je dobro svojeg tinejdžera zagrliti i poljubiti. Iako to nećete poželjeti činiti prečesto da u njemu ne izazovete nelagodu, postoje prigode kada je to primjereno: kad odlazi na putovanje ili se vratio, ili kad napravi nešto zbog čega se osjeća posebno ponosnim – poput osvajanja nagrade. Ili kad vam prilazi duboko pozlijeđen, pokajnički raspoložen ili na neki drugi način zabrinut i izgleda kao da mu je to potrebno. I dakako, postoji vrijeme kada, bez nekog vidljivog razloga, tinejdžer jednostavno osjeća potrebu za nježnošću. Ako ste pripravni da mu je pružite, doživjet ćete zaista poseban trenutak sa svojim djetetom. Ali morate budno paziti kada će se takva prilika pružiti jer je katkad teško znati kada tinejdžer želi nježnost ili kada mu je potrebna.

Mnogo puta će vaš tinejdžer biti vrlo suptilan u davanju nagovještaja da želi vašu pažnju ili naklonost. Može vam prići i pričati vam i površnim ili nevažnim temama. Obično je u tome štos. U takvom trenutku djeluje napeto, ozbiljno i ustrajno, što je, s obzirom na temu razgovora, poprilično čudno. U takvim trenucima važno je biti strpljiv. Tinejdžer kupuje onoliko vremena u vašoj nazočnosti koliko je potrebno da se njegovi psihološki obrambeni mehanizmi povuku, da uspije progovoriti o važnim temama. Pazite da se ne prenaglite i ne prekinete komunikaciju. Tinejdžer će to prirodno protumačiti kao odbacivanje i vaš odnos s njim može se narušiti. Ako ste strpljivi i posvetite mu dovoljno vremena, prestat će razgovarati o nevažnome i prijeći na ono o čemu doista želi razgovarati. Morate biti aktivni slušatelj, a to zahtijeva strpljenje.

Kako nadoknaditi propušteno

Na predavanjima za obitelji jedno od najčešćih roditeljskih pitanja glasi: „Ako sam svojeg tinejdžera premalo gledao u oči i premalo ga dodirivao, kako mu to mogu nadoknaditi?” To je vrlo dobro pitanje. Takvi roditelji ne smiju odjednom preplaviti dijete iznenadnim pružanjem golemih količina dodira i čestim zurenjem u oči. Najprije trebaju odrediti granicu – steći općenitu predodžbu koliko dodira i gledanja u oči njihov tinejdžer može prihvatiti. Počinjući odatle, oni će postupno povećavati kontakt tijekom sljedećih tjedana i mjeseci. Što je to povećanje manje uočljivo, to bolje i to će se tinejdžeri ugodnije osjećati.

Netko je rekao: „Hvala Bogu, adolescencija je prolazna bolest”. Mi roditelji moramo izdržati to razdoblje tegobne i intenzivne promjene. Što više održimo hladnokrvnost i samokontrolu, to će mirnije i manje traumatično to razdoblje biti. Naša će djeca iz tinejdžerskih godina izići zrelija i naši će odnosi s njima biti bolji kad odrastu.

Ostajući na raspolaganju tinejdžeru da mu pružimo potrebnu ljubav kad god je može prihvatiti, pokazujemo kako se Bog odnosi prema nama. On nam je neprekidno na raspolaganju da nas njeguje i pomaže nam ako smo uistinu članovi njegove obitelji, čak i kad mi njega odbacujemo. „…Ako smo nevjerni – on ostaje vjeran” (Druga poslanica Timoteju 2,13).

Iz knjige dr. Rossa Campbella „Kako zaista voljeti svojeg tinejdžera“.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 24
  •  
  •  
  •  
Na vrh