Foto: Pixabay
Zahvalnost
U društvu je uvriježeno mišljenje da se naši roditelji, jer su nas rodili, moraju brinuti za nas do svoje smrti; da državni službenici, jer su za to plaćeni, moraju raditi za nas; da svećenici, jer su odabrali taj poziv, moraju biti na usluzi kad god nam zatrebaju; da nas liječnici moraju liječiti jer su za to plaćeni… Istodobno, čini se da mi, ljudi današnjice imamo ozbiljnih problema s izražavanjem zahvalnosti.
Toliki radnici znaju da su pošteno plaćeni za svoj rad, ali ipak očekuju od šefa da im za njihov rad iskaže i zahvalnost. Imamo i primjer braka: žene znaju da ih muževi vole a ipak očekuju da im muževi to i izgovore!
Mnogi smo u sebi zahvalni onima koji nam pomažu na bilo koji način, međutim ne smatramo nužnim da im za ono što nam čine zahvalimo sasvim jasno i nedvosmisleno. Tako će toliki učitelji i profesori ustvrditi da su na rastanku s određenom generacijom učenika, za koje su se svojski brinuli, očekivali od njih i njihovih roditelja malo više iskazane zahvalnosti; toliki će župnici nakon premještaja u novu župu ostati razočarani jer su očekivali malo više iskazane zahvalnosti. Toliki roditelji, vjeroučitelji, voditelji molitvenih zajednica, volonteri Caritasa, zvonari, sakristani i brojni drugi služitelji znaju da su im ljudi zahvalni, no ipak očekuju, barem u nekim posebnim prilikama, da im oni kojima su služili očituju tu zahvalnost sasvim jasno, na primjeren način. Toliki radnici znaju da su pošteno plaćeni za svoj rad, ali ipak očekuju od šefa da im za njihov rad iskaže i zahvalnost. Imamo i primjer braka: žene znaju da ih muževi vole a ipak očekuju da im muževi to i izgovore!.
Možda ne zahvaljujemo jer sami nismo primili zahvalnost?
Ništa u zahvaljivanju nije tako djelotvorno kao iskrena riječ, izgovorena u pravom trenutku i u pravoj mjeri
Iako svi znamo da zahvalni dobivaju ponovno; da ćemo onima koji su nam zahvalni ponovno dati ili im pomoći, ipak nam je tako teško izraziti zahvalnost. Zato smo skloni zahvalnost brkati s protuuslugama, misleći da ćemo najbolje zahvaliti protuuslugom, no to često nije tako. Ništa u zahvaljivanju nije tako djelotvorno kao iskrena riječ, izgovorena u pravom trenutku i u pravoj mjeri. Ima onih koji takve riječi nisu navikli čuti pa će im biti teško prihvatiti ih; u tome slučaju trebamo nekome njihovom bliskom izreći koliko smo im zahvalni. Kad saznaju iz „druge ruke“; moći će prihvatiti.
Bogu ćemo zahvaliti tako da bližnjima koji su istoj ili sličnoj potrebi posvjedočimo što nam je učinio, kako bi se i oni otvorili za istu milost
Ovdje se postavlja pitanje kako zahvaliti Bogu? Ako smo neku milost dobili preko bilo kojeg posrednika, koji je za nas molio, onda ćemo zasigurno najprije biti zahvalni za tu osobu i toj osobi jer, kako kaže Ivan apostol, ne možemo ljubiti Boga koga ne vidimo ako ne ljubimo brata kojeg vidimo. A tko nam je veći brat od onoga koji nam je posredovao Božju milost?! Ili kako ćemo očekivati milost u ispovijedi ili pričesti ako nismo zahvalni za svećenike bez kojih te milosti nema; kako ćemo zadobiti ozdravljenje ako nismo zahvalni za onoga i onome koji moli za naše ozdravljenje?! Bogu ćemo zahvaliti tako da bližnjima koji su istoj ili sličnoj potrebi posvjedočimo što nam je učinio, kako bi se i oni otvorili za istu milost. Zahvalit ćemo Mu ako posvjedočimo i onima koji ne vjeruju da je Bog živ i da danas čini svoja djela milosrđa kako bismo lakše povjerovali i slavili ga.
Ponekad zaboravljamo da oni nisu ni sveci ni sluge koje nam moraju služiti besplatno i bespogovorno, kad god mi to poželimo, već su djeca Božja koja služe u ljubavi onoliko koliko su se spremni odreći sebe, svojih obveza i svojih obitelji
Bogu će biti silno drago da posvjedočimo onima koji su za nas molili ili nam na bilo koji drugi način posredovali milost. Zašto? Zato jer i oni žele zahvaliti Bogu i žele ga slaviti zato što ih je upotrijebio i zato što je objavio svoju slavu nama ljudima. Ponekad zaboravljamo da oni nisu ni sveci ni sluge koje nam moraju služiti besplatno i bespogovorno, kad god mi to poželimo, već su djeca Božja koja služe u ljubavi onoliko koliko su se spremni odreći sebe, svojih obveza i svojih obitelji.
Pokušajmo svi zajedno naučiti izražavati svoju iskrenu zahvalnost, najprije iskrenim riječima a onda tek protuuslugama koje bi drugi trebali protumačiti kao našu zahvalnost. Iskreno sam zahvalan, zajedno s cijelim uredništvom, svima onima koji su unatoč krizi naši vjerni pretplatnici, onima koji na kioscima i drugdje kupuju Book a posebno sam zahvalan onima koji ga sa zadovoljstvom čitaju. Zahvalan sam onima koji nam šalju svoja svjedočanstva i svoje tekstove. Zahvalan sam onima koji će zbog ovog uvodnika iskreno zahvaliti svojem župniku, časnoj sestri, vjeroučitelju, zvonaru, sakristanu, pjevačima, čitačima, volonterima Caritasa, moliteljima; tati, mami, prijatelju…
Glavni urednik, Josip Lončar
Ovo je uvodnik iz 76. broja Booka (travanj 2016.). Ali zahvalnost nije stala. Svakodnevno smo vam zahvalni što nas čitate, pratite, šaljete svoje pjesme, svjedočanstva, podržavate svojim molitvama… Zahvalni smo na svakom od vas što nas ispravljate, šaljete svoje prijedloge… da služimo na veću slavu Božju.
Svoj primjerak „Booka“ potražite na kioscima Tiska, ili se pretplatite (ovdje) i tako godišnje uštedite 60 kuna!
Ne možeš si priuštiti pretplatu?! Ili bi ju htio pokloniti onome tko si ju ne može priuštiti?! Javi nam se! +385 95/388-6131 ili e-mailom na: [email protected]
