Foto: Shutterstock
Ljubiti znači željeti duhovno dobro drugoga, a to znači da smo pozvani dati drugome prednost, daleko više nego iskazivati svoja politička mišljenja. Pozvani smo, uz pomoć pouzdanih mentora, iskorijeniti stare ideje, prisilne radnje i obrasce ponašanja koji upravljaju nama.
Pozvani smo biti vjerni svome zvanju, makar nitko ne mario za naš rad, mišljenje, žrtve, život. Teško je osjećati se marginaliziranim i neprepoznatim, ali ono što je stvarno teško kad se osjećate nepriznatim je prepoznati i podržavati nekog drugog. Teško je služiti siromašnima, gladnima, ovisnicima o drogama, alkoholu i seksu, ali ono što nas preobražava je da i sami apstiniramo.
Tri abortusa
Poput Terezije, ni sama nisam nikada htjela politizirati religiju i duhovnost. Koliko god me nekad zgrozilo ponašanje određenih svećenika, uvijek me duboko gane vjernost i žrtva tolikih drugih. Koliko god me ražaloste padovi Crkve jer ne živi u potpunosti poruku evanđelja, volim je kao svoju Majku. Koliko me god zna zgroziti način kako se žene u svijetu i dalje podcjenjuju, diskriminiraju, marginaliziraju i često sakate i ubijaju, vjerujem da sam i sama doprinijela tom stanju.
…sada sam svjesna da je i to vrsta nasilja…
Zapravo, jedna od mojih najdubljih rana ostaju tri abortusa koje sam napravila prije više od 20 godina: sada sam svjesna da je i to vrsta nasilja, nad samom sobom, nad mojom nerođenom dječicom, nad muškarcima s kojima sam ih začela; nad svim ženama, svim muškarcima, nad životom, nadom.
Počela sam uviđati da kad mi nedostaje nježnost, zapravo mi nedostaje svijet.
Sada shvaćam da je moja neuzvraćena ljubav bila povezana s tom ranom, proizlazila je barem djelomično iz prokreacijskog nagona koji se nikad nije ostvario. Zbog te sam rane jasno osjetila koliko je teška moja osamljenost jer već godinama nisam bila s muškarcem. Ali, upravo zbog te težine, počela sam cijeniti vrijednost takve osamljenosti.
Izdržljivost žena mila je Bogu
Počela sam uviđati da kad mi nedostaje nježnost, zapravo mi nedostaje svijet. Počela sam uviđati da se moja usamljenost združila s Kristovom. Počela sam uviđati: kad držim pod kontrolom napetost svoje žudnje, frustracije i straha, tada pomažem da svoju napetost pod kontrolom drži suprug koji želi prevariti svoju suprugu; studentica koja razmišlja da na brzinu zaradi u striptiz-klubu; tinejdžer koji zbog neuzvraćene ljubavi želi povući okidač.
…stekla sam dojam kako smo mi žene – naša vjernost, naša izdržljivost – mile Kristu.
Često sam na svakodnevnoj svetoj misi stekla dojam kako smo mi žene – naša vjernost, naša izdržljivost – mile Kristu. On vidi trud, postojanu odanost žena koje svaki dan, tjedan za tjednom, diljem svijeta dolaze u crkvu; koje spremaju oltar, mole krunicu, devetnice, koje drže u rukama svete sličice, nose škapular, nose vatru; koje čekaju i koje uistinu nose Crkvu.
Žene nose Crkvu
Nose Crkvu sve ovo vrijeme – ne dižući bune, ne žaleći se – pomažući ponekad ćudljivim svećenicima koji im služe. Nose Crkvu, dok im „liberalniji” puk govori da su bezglavi kmetovi koji bi se trebali pobuniti i zbaciti okove koji ih sputavaju. Nose Crkvu da se obraćenici poput mene imaju kome obratiti, poput radnika o petoj uri (Mt 20,1-16) i da mogu biti „spašeni”.
Nose Crkvu, dok im „liberalniji” puk govori da su bezglavi kmetovi koji bi se trebali pobuniti i zbaciti okove koji ih sputavaju.
Nose Crkvu da bi Crkva mogla – kao što je samo Ona kadra – roditi Dorothy Day, svetu Majku Tereziju iz Kalkute i svetu Malu Tereziju, nadbiskupa Oscara Romera i Cesara Chaveza i svetog Maksimilijana Kolbea. Kad je sveti Pavao zapisao o ljubavi da „sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi” (1 Kor 13,7), mora da je mislio na žene.
Iz knjige „Košulja od vatre“ autorâ Heather King. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
