Čekaj… U periodu si života koji traži žrtvu, traži da zaboraviš na svoje potrebe i da se u potpunosti predaš službi ljubavi koja je rijetko umotana u šareni papir i ukrašena mašnom, a češće prikovana na drvo križa.

Foto: Shutterstock

I čekaš…

Najbližu sam prisutnost Boga u svom životu imala (i imam) u razdobljima „čekanja“.

Ne samo u iščekivanju velikih trenutaka (ljubav, brak, medeni mjesec, posao, djeca…), već i u bolnim iščekivanjima prepoznavanja smisla u teškim situacijama.

Dogodi se nešto bolno, što te prevrne iznutra i izazove svaku nadu da zemaljski život nije jedna velika navlakuša. I nekako preživiš taj prvi kirurški precizan rez – pa kad pomisliš da je gotovo, krene ti rovariti po utrobi kao da ispituje od čega si sazdan.

I čekaš.

U periodu si života koji traži žrtvu, traži da zaboraviš na svoje potrebe i da se u potpunosti predaš službi ljubavi koja je rijetko umotana u šareni papir i ukrašena mašnom, a češće prikovana na drvo križa.

I čekaš.

Ili se događa nešto lijepo – novi život u utrobi majke, novi projekt, zaruke i priprema za brak…

I čekaš.

I kroz boli i kroz radosti – čekaš.

Da ti Bog pročisti nutrinu, ispita srce, osnaži duhovne mišiće.

Da dovrši što je započeo.

Bez odustajanja.

To „čekanje“ plodno je tlo i za Boga i za Vraga – jer smo ranjivi, nesigurni, nemamo odgovore i jedino o što se možemo osloniti je ono što već znamo o Bogu i ono u što vjerujemo

Toliko si puta možda doživio da su ljudi odustali – ili si to tako interpretirao i to je ostalo s tobom kao lažno uvjerenje… Bog ljubi do kraja – i NIKADA neće odustati od pokušavanja da tvoje srce osvoji za svoje. Voljen(a) si i ljubljen(a).

To „čekanje“ plodno je tlo i za Boga i za Vraga – jer smo ranjivi, nesigurni, nemamo odgovore i jedino o što se možemo osloniti je ono što već znamo o Bogu i ono u što vjerujemo.

A zlo tu dolazi sa svojom uvjerljivom, ali vrlo jednostavnom retorikom iskrivljavanja stvarnosti, pri tomu nastojeći zaštopati nutrinu. Ono ne želi da prepoznaš živu Božju prisutnost i svim silama nastoji zaglušiti njegovo vodstvo u mračnim (ili malo tamnijim) vremenima.

Majci koja nema vremena za sebe govorit će: „Nisi važna. Tvoja je sreća svima na zadnjem mjestu. Nikoga nije briga pa ni Boga…“

Ostavljenoj djevojci: „Nisi dovoljno dobra, lijepa, dostojna da bi te netko odabrao… Sama si i Boga ne zanima tvoja bol… Da je htio, mogao je spriječiti tu vezu…“

Osobi bez posla: „Vidi kako je on uspješan, a uopće nije pustio Boga u svoj život, dok ti koji jesi i trudiš se, nemaš ni priliku dokazati se… Bog te zaboravio. Nesposoban si. Ništa ne vrijediš. Takav nećeš naći ženu jer nećeš moći uzdržavati obitelj…“

Sjeti se puta kojim si odlučio kročiti…

Svaka osoba ima svoje slabosti, izazovne životne situacije i rane. Kad dođu vremena kušnje, i Bog i Vrag pokušavaju komunicirati s nama. Bog dolazi s utjehom, ljubavlju i istinom da ne odustaješ od pouzdanja u njega, a Vrag udara vratima i zaglušuje lahor Božje utjehe ne bi li iskrivio istinu i svojim smrtonosnim riječima bacio sol na ranu i tebe u očaj.

Volja je Božja da u tim trenutcima ipak odabiremo vjerovati njemu.

Da mu dozvolimo da nam Duh Sveti izmoli ono što sami ne možemo u vremenima za koja nam se čini da traže previše od nas.

Da mu dozvolimo da nas ljubi, da nam progovara i vodi nas kroz dolinu smrti.

Istu onu dolinu smrti za koju smo u vremenima utjehe punim srcem govorili da se nećemo bojati jer znamo da je Bog s nama.

Ako se trenutno nalaziš u toj dolini, sjeti se svoje nekadašnje spremnosti.

Sjeti se puta kojim si odlučio kročiti.

I čekaj.

Tri dana tame sa Isusom… radi radosti i svjetla u vječnosti.

Izbavljenje dolazi.

Ljubav će se i vjernost sastati,

pravda i mir zagrliti. (Ps 85,11)

Isus je već pobijedio.

Čekaj…

Izvor: Debora Jo