Foto: Shutterstock
»U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.” Odgovori joj Gospodin: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
(Lk 10, 38-42)
Prvo duhovna dobrobit
Čitam ovaj tekst i razmišljam što nam Gospodin njime želi reći. Na prvi pogled čini mi se da je riječ o odnosu između staleških dužnosti i traženja Boga, te da nam Isus želi reći kako je Bog uvijek najvažniji i da je vrjedniji od služenja na materijalan način. Na prvu bih rekla da nam On ovdje govori kako želi da radije težimo za duhovnom dobrobiti i duhovnim posluživanjem. To je, dakako, istina. Gospodin želi da se prije usredotočimo na duhovno, a tek onda na tjelesno: „Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke” Izr (17,1). Prvo duhovna dobrobit, a onda tjelesna.
Prva je uvjet za drugu. Ali kada pogledam i razmislim malo dublje, Gospodin ipak želi dobrobit čovjeka u svakom smislu: „A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.” (2 Kor 9,8) On želi da čovjek bude poslužen i tjelesno i duhovno. Međutim, zašto je onda rekao Marti da se uznemiruje za mnogo, a jedno je potrebno?
Zašto ne bismo…?
Zato što je Marta mogla dobiti sve samo da se je usredotočila na Isusa. Znači da Isus ne želi da se u životu usredotočimo samo na duhovnu dobrobit i da to bude jedino za čim čeznemo. Ne, njegova je želja da stavimo Kraljevstvo nebesko iznad ostalih kraljevstava svoje duše; tek će nam se onda nadodati sve ostalo. Marta je ono što joj je bilo potrebno išla osigurati svojim snagama. Ne radi se o tome da Marta nije smjela željeti gostoljubivo ugostiti ljude koji će doći; problem je bio u tome što je zanemarila važniju stvar u životu i tako automatski upala u umor i zabrinutost.
Kad bismo sjeli uz Isusove noge uvijek kada nam u životu ne ide, zaboravili bismo svoje brige. Zakon života je sadržan u zakonu umiranja. Zakon života je da s povjerenjem predamo u Njegove ruke i zaboravimo na sebe i svoje mogućnosti, odnosno nemogućnosti. Moramo umrijeti da bismo uskrsnuli, moramo ostaviti da bismo dobili. Ali zašto ne bismo ostavili kada će nam ionako biti nadodano? Pitanje je samo vjerujemo li da je naš Bog dobar i da će nam on zaista osigurati dobro u našem životu.
Tražimo odgovore
Kad bismo to uistinu vjerovali, sjeli bismo uz njegove noge, neumorno slušajući njegove riječi, koje imaju moć spasiti naše duše (Jak 1,21). On želi da tražimo Boga, da spoznajemo tko je On, da otkrivamo zašto nas je stvorio, što od nas želi, kakav plan ima za nas i, naposljetku, želi da shvatimo zašto je ovaj svijet tako slomljen, iako je on zaista dobar.
Bog želi da uporno i bez oklijevanja tražimo odgovore na ta pitanja, a ne da ih stavljamo pod tepih. Ne želi da zaključimo kako je naš razum ograničen i da radije nećemo ići iznad sebe. Ne, on želi da ga, poput žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja, povučemo za haljinu i… primit ćemo ozdravljenje!
Za Book.hr priredili I.A. i L. M. | Napisala čitateljica
Uključite se u našu Viber zajednicu.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
