Foto: Shutterstock
Kao novopečeni supružnici znali smo govoriti: „U čemu je problem u prvim godinama braka? One su lake.“ Ali od Josiahove dijagnoze autizma, sve je krenulo unatrag. Nalijetali smo na jednu prepreku za drugom, na dugoj krivudavoj cesti koja nas je iznevjerila, baš kao i tolike druge obitelji u autizmu: slupani, izudarani i iscrpljeni.
Jedne noći dok smo ležali u krevetu, sve mi je došlo do glave. (…)
Joe se uspravio: „Zašto ja uvijek moram žrtvovati sve? Ti se ponašaš kao da je tvoja karijera i sve što ti radiš u crkvi važnije od ovog što ja radim. Znaš, i moje stvari su važne.“
„Znam da su važne, Joe, ali je, s obzirom na okolnosti, logično zaključiti da je puno lakše naći zamjenu za tebe nego za mene. Kako netko mora biti doma s Josiahom, logično, to bi bio ti.”
Upropastila si mi život! Da nisam upoznao tebe…
Prekrižio je ruke: „Izgubio sam ženu zbog drugog muškarca i ne mogu baš ništa učiniti u vezi toga – jer je on Bog. Bog je čovjek koji te je otuđio od mene!“
Lice mi se automatski zacrvenilo, a onda sam se uspravila: „Nisi mogao reći ništa drugo što bi me više povrijedilo. Da nije bilo Boga, ne bih bila u stanju ni disati. Pa, barem me Bog voli!“ On je skočio s kreveta: „Slušaš li ti sebe? Pričaš gluposti. Ne mogu to više trpjeti. Upropastila si mi život! Da nisam upoznao tebe, vjerojatno bih bio televizijski voditelj na nekoj velikoj mreži u Sjevernoj Dakoti. Ali ne, ti si morala otići i preseliti nas ovdje. Donosiš sve te velike odluke i ja se sa svim samo moram složiti. Znaš što? Moj život je koma.“
Izletjela sam lupajući vratima. Zatim sam uskočila u auto i odvezla se plačući
Buljila sam u njega: „Ako ti je život koma, to nije moja krivica. Da nije mene, nikada ne bismo uspjeli donijeti nikakve odluke. Ljudi odrastaju, znaš. Moraju donositi odluke o kupovini kuće, osnivanju obitelji, pa čak i tražiti novi posao ako ga žele. Ali ne, ti si kralj prosječnosti!“
„Puno ti hvala!“ rekao je. „Naravno, čekala si sve do sada da mi kažeš što osjećaš prema meni. Mrzim sve!“
„Dobro. Možda je najbolje da se rastanemo. Ja ću uzeti Josiaha. Krenut ću iznova i preseliti se bliže mami ako moram. Ti možeš otići u Sjevernu Dakotu i živjeti u podrumu svojih roditelja, što se mene tiče! Tako bih ja mogla preuzeti sve odgovornosti s tvojih sirotih malih ramena, i ti nećeš morati brinuti ni za što drugo osim za sebe.
Izletjela sam lupajući vratima. Zatim sam uskočila u auto i odvezla se plačući. Neka se brine sam za sebe, dobro će mu doći. Zaustavila sam se u obližnjem parku, ugasila svjetla gušeći se od suza i jecanja – dok mi netko nije pokucao na prozor. (…)
Iz knjige „Između Neba i Zemlje” autorâ Tahni Cullen i Cheryl Ricker.
Izdavačka kuća: Kyrios
Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
