Foto: Shutterstock
Donosimo jedno vrlo aktualno razmišljanje. Čini se da novoobraćenici nisu nigdje dobrodošli – ako se stvarno obrate. Oni koji vjeru prihvate samo da bi se uklopili u društvo, nemaju takvih problema.
Kad krenete za Isusom, odjednom ćete primijetiti da vas ljudi iz vašeg okruženja uporno žele odvratiti od tog puta. Iako vas je Isus izbavio iz depresije, naglih promjena raspoloženja, straha ili bijesa, ozdravio slomljeno srce, izbavio vas iz života u grijehu, primijetit ćete da je ljudima oko vas odjednom draži onaj vaš stari čovjek. Lakše im je nositi se s vašim slabostima, no nikako se ne mogu nositi s vašom vjerom. Budi “normalan”, kažu. A kad to kažu, zapravo govore: budi onaj stari čovjek ugasla sjaja, zamućena pogleda, nestalan i nesvrhovit. Kažu: budi kao mi – guši se u svojim bolima i brigama, kao što se mi “normalni” ljudi gušimo. Prepusti se svojim manama, uzalud ti sav trud. Prepusti se negativnostima, jer život je i tako negativan. Uklopi se! U što žele da se uklopiš? U laži i obmane ovog svijeta možda? Zašto si se promijenio? Zašto si zadovoljan? Drugačiji? Zašto sjajiš? Ne sviđaš nam se. Zato jer nam ne pripadaš više. I u pravu su. Nisi više pod vlašću kneza ovog svijeta, već si stao pod Kristovu zastavu. Aleluja!
I tada prvi put otkrivate kako je teško biti svoj, a još teže Isusov. Odjednom vrijeđate ljude već samom svojom pojavom, jer dovoljan je jedan pogled na vas da u njima probudite sve što je godinama uspavamo i ugušeno. Baš kao što je Isus probudio izgubljeno dijete u vama.
U tom trenutku sjetite se morskog žala i promatrajte valove kako oplakuju stijene. Ugledajte na stijeni sitne priljepke, školjkice poput kapica priljubljene uz stijenu, a koje niti uzburkani valovi, niti snažni vjetrovi ne mogu odvojiti od stijene. Možda ste ih i sami kojom prigodom pokušali odlijepiti, ali zasigurno vam nije pošlo za rukom. Unatoč svim nemilim okolnostima, oni ostaju prilijepljeni i postojani.
Sjetite se maloga, smeđega, neuglednog priljepka i baš poput njega, prilijepite se za Isusa. Prihvatite ga za pružene ruke i ne puštajte, ni pod koju cijenu. Mnogi će vas povlačiti odostraga, čupati, natezati kaput, vući za nadlaktice, pokušati vam okrenuti glavu, ali primite se još čvršće. Drugi će vas vrijeđati, ismijavati, šaputati vam riječi obeshrabrenja. Neki će pokušati prekinuti vaš stisak ruke, udarati vas po šakama, grepsti, vući, no vi se samo još čvršće primite. Jer zapravo, ništa drugo vam ne preostaje. Ako pustite Isusa, strmoglavit ćete se niz liticu.
Može se dogoditi da primijetite da BAŠ VI ne smijete ići u crkvu, dok ostali mogu nesmetano. Nije to za tebe. Premlad si. Prestar si. Za tebe je prekasno. Nisi išao prije, zašto bi sad. Imaj obzira prema djedu koji je ateist, prema susjedu koji je hindu. Još jučer si pijančevao, a gle ga sad, opet neki novi hir. Zašto je to tako? Postoji samo jedan odgovor. Đavao te želi odvratiti od Crkve i Božjeg puta. Ne dira on one koji ga ne poznaju i idu u crkvu iz navike, nego one koje Isus poziva u svoju službu. Nema veze, neka udaraju, ti se još snažnije prilijepi.
Doista sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, ni visina, ni dubina, ni kakvo drugo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi (Rim 8, 38).
Sjetite se Danijela, koji usprkos zabrani molitve, koju su zavidni satrapi na prijevaru izvojevali od kralja, nije preskočio molitvu koju je obavljao tri puta na dan. Budi poput Danijela! Kad te odvlače od Boga, prilijepi mu se još više.
Također ne zaboravite na Josipa prodana u Egipat i faraonova dugogodišnjeg zatočenika, koji je usprkos svim nevoljama i samoći ostao vjeran Bogu. Budi poput Josipa! Ne dopusti da te nedostatak podrške odvuče od Boga, već mu se još više približi.
Budi Božji priljepak, malen, neugledan, a jedno sa Stijenom.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
