U postsovjetskoj eri Ruska pravoslavna crkva prolazi etapu oporavka. Unatoč pritiscima i stremljenjima suvremenog života, sve više mladih ljudi upisuje teološki studij s ciljem da postanu svećenici.
Vlad Grigorovič, mladi ruski bogoslov, podijelio je svoju priču o životnom pozivu i životu u bogosloviji.
„Bog me doveo ovdje”
Vlad nikada nije mislio da će upisati teološki fakultet. Kada je bio dječak, maštao je da će postati spasitelj.
„Otac me je kao dijete odveo u crkvu, u jednom malom sibirskom gradu u kojem smo živjeli. Međutim, kada sam imao 13 godina, ostao sam bez oca i sve u obitelji se počelo rušiti. Jedne sam noći, kada nisam mogao dugo zaspati, razmišljao zašto ljudi pate i odlučio se moliti. Nakon molitve osjećao sam se bolje”, rekao je Vlad.
„Jednom mi je bilo rečeno da bih mogao postati dobar svećenik”
Te noći dogodila se prekretnica u Vladovom životu, on počinje redovito ići u crkvu i pomagati svećenicima kao sakristan: „Jednom mi je bilo rečeno da bih mogao postati dobar svećenik, ali ja sam na taj račun zbijao šale, govoreći da ni u školi nikada nisam stizao na vrijeme na prvi sat. Stoga, koje su šanse da pohađam teološki fakultet i prilagodim se strogim pravilima koja tamo vladaju? Kasnije sam, međutim, shvatio da je to moj poziv. Mislim da nisam ja došao u crkvu, već da je mene ovamo doveo Bog”, nastavlja mladi bogoslov svoju životnu priču.
„Otac je sanjao da će me poslati na nogometnu akademiju”
„Od djetinjstva sam navijač Zenita iz Sankt-Peterburga i moj je otac sanjao da će me poslati na njihovu nogometnu akademiju. Puno godina kasnije, došao sam u Sankt-Peterburg polagati ispite na drugoj akademiji – teološkoj”, rekao je Vlad.
Vlad sada trenira u ekipi fakulteta. Nekoliko je puta tijekom semestra njihova momčad igrala utakmice s djecom iz sirotišta i odgojno-popravnih domova. Vlad je ove manifestacije vidio kao mogućnost da razgovara s djecom i odgovara im na pitanja o Bogu.
Jedna od strasti mladog bogoslova jest vožnja skateboarda: „Volim voziti skateboard jer tako dobivam priliku da osjetim brzinu i izvodim nevjerojatne manevre. U šali često kažem da je to jedan od najboljih ‘antidepresiva’ u ovim ludim vremenima.”
Jedan dan u bogosloviji
Vlad je student druge godine. Svi studenti teologije žive na sličan način. Radni dani im počinju molitvom, koja prethodi doručku. Onda svaki student ima slobodnih 30 minuta do početka predavanja. Poslije tri održana sata slijedi ručak, zatim je vrijeme rezervirano za učenje i slobodne aktivnosti, a u 22 sata ponovo počinje molitva. Subotom i nedjeljom studenti odlaze u crkvu i sudjeluju u crkvenoj službi.
„Za mene je akademija više od običnog fakulteta”
Svi studenti akademije imaju određene zadatke na promociji ustanove koju pohađaju. Pojedini su odgovorni za vođenje profila akademije na društvenim mrežama, a Vlad dočekuje posjetitelje fakulteta i vodi ih u obilazak. Njegovo omiljeno mjesto je knjižnica koja ima preko 300 tisuća knjiga. Pored klasične i kršćanske literature u knjižnici se nalaze knjige od velike vrijednosti, stare i preko 300 godina, kao na primjer Liturgijsko evanđelje iz 18. stoljeća u specijalnom uvezu.
„Za mene je akademija više od običnog fakulteta. Neće svi maturanti kada završe studije postati svećenici. Primarni cilj ovog studija je naučiti kako se postaje pravi kršćanin”, objašnjava Vlad.
Istinska radost
Studenti teološkog fakulteta imaju jednu važnu tradiciju – društveni rad. Vlad putuje u rehabilitacijski centar Lifeline gdje razgovara o duhovnim i etičkim temama s beskućnicima i ljudima koji imaju životne probleme, kao što su ovisnost o drogi i nezaposlenost.
„Mislim da mnogim ljudima trebaju vjera i nada, ali mnogi ljudi također nisu religiozni, zato što negativni stereotipi o religiji iz sovjetskog razdoblja i dalje žive. Pokušavam tu situaciju promijeniti u neposrednom razgovoru s ljudima i to mi donosi istinsku radost”, zaključio je Vlad.
Izvor: Medjugorje-info.com
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
