Vjerujući da će dotaknuti i vas, baš kao što je i mene ostavilo bez teksta i promijenilo u potpunosti; donosim vam jedno predavanje koje sam čula prije nekoliko godina…

„Rane iz obitelji. Svi ih imamo. Povrijeđeni smo, nosimo različite nepotrebne terete, komplekse, krive slike i osjećaje, naučena ponašanja… Borimo se. Ali nismo stvoreni da izgubimo tu bitku, nego da pobijedimo po snazi Isusa Krista i njegove ljubavi. Pavao kaže u Poslanici Rimljanima (8, 37): „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“. Mi već jesmo pobjednici, tj. mi već molimo iz perspektive pobjede.

Znate, ja ne znam drugo rješenje za taj problem, nego da stojim u Božjoj ljubavi i da sam svjestan te ljubavi. Pavao kaže u Poslanici Efežanima (3. poglavlje): „Otac neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje, ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima, što je Dužina i Širina i Visina i Dubina, te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.“.

„Zamisli nešto najluđe što možeš moliti, a On kaže: ‘Ja mogu i više od toga!’“

Nema drugog rješenja za borbu, za vjerovanje, za dalje, za nadanje… U bolestima i patnjama nema drugog rješenja, osim vjere da nas On ljubi. Kad smo u tome ukorijenjeni i utemeljeni, On može učiniti u našim životima više nego što mi možemo ‘namoliti’ i zamisliti. Zamisli nešto najluđe što možeš moliti, a On kaže: „Ja mogu i više od toga!“.

Bog te nikada neće voljeti više nego što te voli sada, i tebi je potrebno otkriće te ljubavi. Neke stvari se otkrivaju samo ‘jedan na jedan’. Jedino nas otkriće njegove ljubavi može promijeniti. Osjećaj manje vrijednosti, neželjenosti, odbačenosti i povrijeđenosti može liječiti samo On. On je zato i došao, da obnovi srca slomljena. Vjeruj, samo jedna njegova riječ,  koliko te voli, može promijeniti čitav tvoj život. Samo jedna njegova riječ mijenja sve.

„…ako nešto razumijem, razumijem kako je imati osjećaj manje vrijednosti“

Neka tvoja molitva bude: „Oče, daj da vidim ono što ti vidiš kada me gledaš. Oče, daj da osjećam ono što ti osjećaš kada me gledaš.“ Kada vam to počne pokazivati, to je ono što će vas dizati i držati na površini mora.

Vjerujte mi, ja nisam mogao stajati pred ljudima i pričati. Ali onda se dogodio jedan susret gdje sam slomio svoje blokade, On me ispunio i sada me koristi. Zato, ako nešto razumijem, razumijem kako je imati osjećaj manje vrijednosti. Ljudi mi znaju reći: „Jooj Marko, pa ti pričaš pred ljudima, kako se ikada možeš tako loše osjećati? Pa ljudi ti plješću.“ Znate što im odgovorim? Zato što je to stvar srca. Iznutra niti jedan pljesak ne može nadomjestiti taj osjećaj koji je u tvome srcu. Ništa. Te praznine može jedino On ispuniti i liječiti.

Pogledajmo prispodobu u kojoj se jedna ovca izgubi, a 99 ih ostane. Gospodinu je važna ta jedna. On ostavlja svih 99 vjernih i kreće za izgubljenom. To je OTAC! On se tako bori za tebe!

Znate zašto dopušta padove i da dotaknemo dno?

Znate zašto dopušta padove i da ‘dotaknemo dno’? Da se upoznamo i da vidimo koliko daleko možemo otići. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, skloni smo osuđivati ljude. Ono što meni pomaže kod osuđivanja pitanje je koje si uvijek iznova postavim: „Bi li on bio bolji da se nalazi na mom mjestu i bi li ja bio gori da se nalazim na njegovu mjestu i da imam njegovu priču? Tko zna što bih ja napravio.“

U Izaiji 27, 4 Gospodin kaže: „Nek` se trnje i drač samo pojavi, ustat ću u rat protiv njega da ga spalim!“ On tako reagira! I ako se neki problem samo pojavi, ja ustajem u rat da ga spalim! Njemu je stalo! On nosi rane koji ti imaš. To je njegov način. On je imao moje patnje i slabosti i On me razumije! On ima istu ranu koju ja imam jer ju je odnio! Sve što osjećam to i On osjeća, jer je On to odnio na križ!

„On čuje glas tvoje molitve!“

Psalam 18 (redak 7 – 9):  „U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.“ Redak 17: „On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.“

Situacija je katastrofa, ali On iz svog šatora razabire moj glas. On čuje glas tvoje molitve! On čuje vapaj! Uzdrmaše se gore, dim, iskre, vatra, vjetar, strijele, munje; pokazaše se morske dubine i On pruži ruku iz visine i izvuče me iz silnih voda! Njegova reakcija u tvome problemu u kojem se nalaziš je: „EEEJ! Netko dira moga sina, moje dijete.“.

„Volim te“

Ali On me izvukao iz te tjeskobe; pružio ruku, uhvatio me i izvukao iz tih silnih voda. TO JE MOJ BOG! To je njegova ljubav! I to je ono jedino što nas može mijenjati i držati u vremenima kad je teško. Nijedno ozdravljenje niti čudo, nego to što znam da me voli. Samo to. I kad dolazim slomljen i kada mislim da ništa ne vrijedim i da nisam ništa napravio, i da sam bezvrijedan i da je sve bezveze što radim, i da sam totalno nesposoban za taj posao koji radim, jedino što me može dići iz toga je njegova riječ: „Volim te“.

I znate koja je moja molitva tada? Evo me Gospodine i molim te da mi pokažeš što Ti vidiš,  jer ja ne vidim ništa dobro trenutno i daj mi da osjetim nešto jer ja ništa ne osjećam dobro trenutno. I na taj način me podiže. Amen.“

Ohrabrujem vas na kraju da razmislite malo o ovoj temi, o riječima koje su vas dotakle, da meditirate nad njima i ostanete na njima koji dan. Molite Gospodina da vam pokaže kako vas On vidi i što osjeća i dopustite mu da vas iscijeli do kraja. Vjerujte mu, jer njegova je ljubav iskrena, snažna, neograničena i bezuvjetna.

Petra Mikulec, prema predavanju Marka Matijaševića

Izvor:  Eho projekt

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)