Foto: Unsplash, Aaron Burden

Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom

Sljedeća česta situacija koju bi, možda, trebalo posebno naglasiti je ona kada supružnici ne dijele zajedničku vjeru u Isusa Krista. To može biti bolna situacija koja, očito, zahtijeva krajnju osjetljivost i strpljivost i zato joj je potreban sasvim poseban pristup. Sv. Pavao kaže, na vrlo utješan način: Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom (1Kor 7,14).

Pristupanje stvarima na pozitivniji način može donijeti iznenađujuće rezultate

Tako bračni partneri mogu posvetiti jedan drugoga oslanjajući se na milost sakramenta. Danas ta istina treba biti naglašena jer mnogi ljudi koji su oženjeni s nevjernicima lako mogu izgubiti nadu i živjeti u uvjerenju kako je njihov utjecaj na njihove bračne partnere beznačajan. Pristupanje stvarima na pozitivniji način može donijeti iznenađujuće rezultate.

Od vitalne je važnosti, ipak, da se partner koji ne vjeruje ne osjeti ugroženim od toga odnosa

Kako rastemo u vjeri, naš osobni odnos s Bogom očigledno počinje zauzimati najveću važnost u našim životima. Od vitalne je važnosti, ipak, da se partner koji ne vjeruje ne osjeti ugroženim od toga odnosa. Zapravo, često se treba dogoditi upravo suprotno. Kako ulazimo u dublji osobni odnos s Gospodinom, to bi trebalo obogatiti i osnažiti naše brakove.
Moj je otac vrlo strastven ribolovac, i zbog toga moja mama za vrijeme sezone ribolova provodi mnoge nedjelje sâma te se zna nazivati „ribičkom udovicom”. Slično tome, brojni se bračni partneri osjećaju odbačenima jer njihove druge polovice provode mnogo vremena izvan kuće, angažirani u „kršćanskim aktivnostima”. Sigurna sam da se ljudi u takvim situacijama osjećaju rastrgani između dvije strane. Usprkos tome, mora se tražiti ravnoteža; možda, večer provedena u kući može mnogo značiti partneru koji se možda osjeća malo zapostavljenim.

Moramo se pokazati vjerodostojnima, osobito onima koji su nam najbliži

Sjećam se susreta sa susjedom koja je bila vrlo ljuta jer je njezin suprug opet činio „djelo milosrđa” – uređivao je ljetnikovac za starije osobe. Prilično je žestoko uzviknula: „Već četiri godine čekam da uredi moj dnevni boravak!” Ovo je zasigurno bila jedna od prilika gdje je djelo milosrđa trebalo započeti kod kuće. Moramo se pokazati vjerodostojnima, osobito onima koji su nam najbliži.

Iz knjige „Proslijedi dalje“ autorice Michelle Moran. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, po sniženoj cijeni za 42 umjesto 60 kuna, možete nabaviti ovdje.

Michelle Moran bivša je predsjednica ICCRS-a (Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnove iz Vatikana), te predsjednica Nacionalnog vijeća Katoličke karizmatske obnove u Engleskoj i Walesu. Godine 2007. papa Benedikt XVI. postavio ju je za članicu Papinskog vijeća za laike.

Michelle je, zajedno sa suprugom Peterom, jedna od osnivača Katoličke zajednice za evangelizaciju SION (1984.). Prije nego što se punovremeno posvetila zajednici SION, pet je godina predavala na sveučilištu. Godine 1988. magistrirala je pastoralnu teologiju na Cambridge Theological Federation s temom Vodstvo i služenje u katoličkim župama.