Bolji ja
Bolji ja, dobar ti dan!
Ne znam hoću li te ikad sresti,
Ni hoću li uopće spoznati kakav ti to trebaš biti,
Jer znaš, nema mi smisla, ako zanemarim sebe, a dam se sav za druge,
Jer tada ću izgubiti sebe, zar ne? Ili doista, hoću li tada ‘biti bolji’?
I nisam siguran, dragi moj ‘bolji’, jesi li ti ideal koji je čista utopija
Ili stvarnost koja se i sada događa, dok samo pokušavam ‘biti bolji’.
Stoga ti velim, nadam se da si ne ćeš ne opraštati,
Da ne ćeš bježati od teškoća,
Nadam se da ćeš biti bolji od mene!
Nadam se da ne ćeš sumnjati u svoje ideale,
I da ćeš živjeti posve blesave jednostavnosti
Ne misleći o tome što će drugi mislit da si ‘neozbiljan’!
Želim ti reći – tebi kojeg ne poznajem, niti znam hoću li te ikad upoznati,
Ne boj se svojih snova i vizija, makar te drugi ne budu razumjeli,
Nadam se da ćeš se znati ograditi od tuđih nesređenosti,
Jer meni to baš ne polazi za rukom.
Nadam se da se ne ćeš bojati pomicati granice mogućega,
Bez obzira na podsmijeh drugih.
I ono najviše što se nadam,
Da ćeš uspjeti biti posve Božji, disati Njegovim plućima, kucati Njegovim Srcem
I ne klonuti kad to ne uspijevaš.
‘Bolji ja’, ne znam hoću li te ikad sresti, ni hoće li me korizma učiniti doista boljim,
Ili samo većim filozofom, koji razmišlja nad svojim glupostima.
U svakom slučaju, želim ti reći – ne boj se onih koji sumnjaju, preziru; boj se samo sebe
Jer samo ti možeš pasti dublje, sumnjati više,
Ne vjerovati…
Samo ti možeš danas odlučiti ‘biti bolji’, makar to ni danas ne uspio.
Ali ne odustaj, ti, moj ‘bolji ja’!
Autor: s. Marija Pia (Laudato.hr)
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
