Foto: Koy Jang, Shutterstock
Kako li bijedno prema priči o Azarji izgleda homeopatska napast svemoći, kada se zdravlje stavlja iznad Boga, za zdravlje se bori i pod cijenu dodira s tamom!
Sveta Margarete a Castello
Pred očima mi je lik blažene (op. a. autorica u knjizi navodi kako je blažena, no spomenimo kako je Margarete sveta, kanonizirana je 24.4.2021.) Margarete a Castello! Bila je invalid, grbava i šepava i roditelji su je odbacili. Rodila se 1287. godine u plemićkoj obitelji. Roditelji su zamišljali da će se roditi krasno, mudro, divno dijete koje će zadovoljiti ne samo njihov estetski doživljaj nego i njihove ambicije, a kad tamo – rodila se ružna djevojčica koja je strašno razočarala roditelje, karikatura s „proporcijama“ koje kao da je isklesao Poliklet. Odmah nakon rođenja, odrekli su je se. Bila je držana na osami, skrivana pred drugima. Cijela je se obitelj sramila! Za nju se brinuo sluga jer roditelji nisu imali srca: može li se voljeti netko tako ružan? Jednog dana umalo se dogodilo da je bilo otkriveno njeno skrovište.
Jedino je imala molitvu
Strah da će se otkriti strogo čuvana tajna, natjerao je roditelje da zazidaju dijete u sobicu pored kapelice. Ta je prostorija imala jedan jedini prozorčić, kao za grešne redovnike – preko toga prozora mogla je sudjelovati u svetoj Misi – nevidljiva, grbava i ružna. Jedino što joj je ostalo bila je molitva. Tada je imala šest godina. Rasla je u izolaciji i bez roditeljskog odgoja. Jedino njeno životno iskustvo i pratilje bijahu nesreća i samoća. Molitva joj bijaše kao najbliža i najdraža osoba.
Nikome nije bila potrebna, jadna, deformirana, kao gubava za svoje bližnje.
Živeći u toj samici naučila je voljeti Boga u samoći i cijeniti molitvu više no bilo tko drugi! Godine 1307., roditelji su je poveli sa sobom u Castello, na grob nekog redovnika koji je bio poznat po ozdravljenjima. Nažalost – ozdravljenje nije nastupilo. Da su bili ljudi današnjice, vjerojatno bi postali ateisti, ali kako se to zbivalo u srednjem vijeku – ostali su kršćani. Pa ipak, ostavili su invalidnu kćer i vratili se u palaču. Ostala je sama, bez hrane, bez kuće, bez roditelja. Nikome nije bila potrebna, jadna, deformirana, kao gubava za svoje bližnje. Još iste noći počela su se o njoj brinuti dvojica prosjaka. Sedam godina trajalo je povlačenje od kuće do kuće. Napokon joj je jedna ženska redovnička zajednica predložila da pristupi k njima, i ona je pristala. Nažalost, nakon nekog vremena morala je i od tamo otići. Nakon toga pristupila je Trećem redu sv. Dominika i pomagala je u svako doba dana i noći ljudima koji su umirali. Njezina prisutnost donosila je mir, pomirenje i ozdravljenje.
Samo Crkva nagrađuje odbačene, samo svijet odbacuje svete! Koja bi obitelj željela imati invalidnu i ružnu kćer?
Umrla je u 33. godini života
Već za njezina života bilo je slučajeva čudesnih ozdravljenja, a još više njih dogodilo se nakon njezine smrti. Umrla je u 33. godini života, 13. travnja 1320. godine. Čudi li stoga da ju je Crkva proglasila blaženom već 1609. godine? Koje sveučilište bi njoj dodijelilo titulu počasnoga doktora (Honoris Causa), koja akademija bi bila ponosna njezinim imenom? Koji bi se predsjednik htio slikati s njom u vrijeme svoga javnog nastupa? Samo Crkva nagrađuje odbačene, samo svijet odbacuje svete! Koja bi obitelj željela imati invalidnu i ružnu kćer? Tko bi htio imati gubavo dijete? Treba li biti Bog da se voli gubavoga sina i invalidnu kćer? Treba biti Bog da se voli takve ljude više nego one koje svijet obožava!
Bogu ne smeta bolest
Ljudi bacaju takvu djecu na ulice, na smetište. Bog nije ozdravio Azarju jer ga je volio i kao gubavca. Bogu ne smeta bolest, ni invalidnost, da iskaže svoju ljubav. Poraz, bolest i invalidnost ne moraju uopće biti nesreća u očima Božjim, a osamljenost, samoća, može postati i nagradom.
Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.
Ako se zaista želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista) ispod imate kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine’.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
