Foto: Shutterstock
Jednog sam se dana vraćao iz grada i razmišljao o problemu koji je bio obična kušnja. Tužan sam se molio i na kraju sam rekao Gospodinu: „Zar stvarno želiš da se toliko mučim?“ Odjednom se pojavio jedan od braće s knjigom u ruci. S osmijehom sam ga upitao što čita, a on mi je odgovorio, čitajući naslov knjige: ‘Bog to nije želio!’ Smjesta sam se osjetio osnažen i shvatio sam da sam ljut na kušnju! Umjesto da se žalim Bogu, počeo sam moliti da odagnam zle primisli. To je upravo ona postojanost koju sam osobno iskusio.
Boga čujem posvuda, jer…
Kad ujutro meditiram nad Biblijom i navečer je čitam, kao da sam između dvije ruke Duha Svetog i sve što mi se dogodilo tijekom dana postaje produžetkom riječi Božje. Boga čujem posvuda, jer ujutro i uvečer otvaram Bibliju i otvaram se prema riječi Božjoj. Smatram, kao što prenose preporuke Koncila, da redovniku – da bi bio pravi redovnik – nije dovoljno samo da navuče „uniformu“ od bijelog ili crnog sukna i nabaci sladak „bakičin“ osmijeh, nego mora biti netko tko je u svakodnevnoj potrazi za Božjom voljom u njegovoj Bibliji.
Iz nove knjige „Valovi milosti“ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
