Foto: Shutterstock
Nikad mu nisam rekla za trudnoću, ali sam rekla drugomu muškarcu…
Bilo mi je 18 godina. Upravo sam maturirala. Otac djeteta bio je dvije godine stariji od mene.
Zaljubili smo se u srednjoj školi. Tog ljeta se je prijavio u vojsku i bio je daleko kad sam doznala da sam trudna. Nikad mu nisam rekla za trudnoću, ali sam rekla drugomu muškarcu s kojim sam se viđala, a koji je bio gotovo dvadeset godina stariji od mene. Odveo me je liječniku koji je provodio pobačaje. Nisam mogla platiti pobačaj i zatražila sam pomoć od zdravstvenog osiguranja. Nakon što su mi odobrili sredstva, morala sam otići na savjetovanje o planiranju obitelji. Pobacila sam u bolnici. Bila sam trudna od 10 do 14 tjedana.
Samo sam se htjela zabavljati i činiti što me je volja
Sjećam se da je jedino do čega mi je tada bilo stalo bio taj novi muškarac u mojem životu. Bio je ljubav mojeg života i htio je da pobacim i ja sam mu htjela udovoljiti. Nisam previše razmišljala o onome što činim i nisam si postavljala previše pitanja. Rečeno mi je da će sve biti u redu. Nikada mi nitko nije rekao kako će se pobačaj izvesti, ali se sjećam da su mi rekli da to nije ubojstvo jer da fetus nije dijete.
Moja je mama bila povrijeđena. Sama je podizala četvero djece i bilo joj je teško. Bila je medicinska sestra, a sad je njezina najstarija kći ubila njezino unuče. Nikada neću zaboraviti te njezine riječi. Bila sam sebična i naivna djevojka, koja nije htjela razmišljati o tome što je učinila. Samo sam se htjela zabavljati i činiti što me je volja. Poslije pobačaja počela sam uzimati kontracepcijske pilule te sam i dalje imala spolne odnose.
„Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu“
Pokajala sam se i zatražila oproštenje. Posvetila sam život Isusu. Postala sam nanovo rođena kršćanka, ali sam opet zastranila godinu nakon toga. Ponovo sam se vratila Gospodinu i sada redovito idem u crkvu. Mislim da mi je prijateljstvo s drugim vjernicima pomoglo upoznati Isusa i spoznati da me on voli te da mi je oprostio.
Nakon što sam se obratila i pročitala što Biblija kaže o djeci kao Božjem daru te u Ps 139, 13: „Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu“, te 139, 16: „Oči tvoje već tada bijahu uprte u mene…“, shvatila sam kakvu sam strašnu pogrešku učinila.
Ne mogu promijeniti prošlost. Ali slavim Gospodina što mi je oprostio
Ne mogu promijeniti prošlost. Ali slavim Gospodina što mi je oprostio moj odvratan grijeh. Nikada neću zaboraviti ono što sam učinila. Sjećanje me još uvijek progoni. Mrzim osobu koja sam bila. Teško mi je prihvatiti činjenicu da sam bila u stanju učiniti takvo što – ubiti vlastito dijete. Jer djeca su predragocjen Božji dar. Žao mi je zbog onoga što sam učinila i veoma sam zahvalna što imam četvero zdrave djece. Zbilja sam blagoslovljena. Najstarija kći ima 17 godina i nadam se da nikada neće iskusiti ono što sam ja. Htjela bih pomoći onima koji pomišljaju na pobačaj. Učinila bih sve što mogu da ih nagovorim da zadrže dijete ili ga daju na usvojenje. Imati kosture u ormaru nešto je što nikada ne može biti izbrisano iz naše prošlosti. Samo Bog može pročistiti našu prošlost. Slava mu!
Izvor: Catholic News Agency
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
