„Sutra ujutro”, započeo je kirurg, „otvorit ću tvoje srce i…”
„Unutra ćeš pronaći Isusa”, prekinuo ga je dječak.
Kirurg ga je pogledao u oči i uzdahnuo. „Ja ću skalpelom otvoriti tvoje srce”, nastavio je, „kako bih provjerio koliko ga možemo popraviti…”
„Ali kada otvoriš moje srce, pronaći ćeš Isusa u njemu.” Kirurg je pogledao prema roditeljima koji su tiho i zabrinuto sjedili nasuprot njima. „Kada provjerim možemo li ga popraviti, zašit ću tvoj grudni koš i tada ćemo planirati što ćemo sljedeće napraviti.”
„Ali pronaći ćeš Isusa u mom srcu. Biblija kaže da On živi ondje. Puno pjesmica govori o tome kako on živi ondje. Pronaći ćeš ga u mom srcu.”
„Reći ću ti što ću pronaći u tvom srcu”, odgovori mu liječnik, „pronaći ću oštećeni mišić, slabu opskrbljenost krvlju, slabe žile i pronaći ću način kako da sve to popravim.”
„Pronaći ćeš i Isusa jer On ondje živi”, nije se dao zbuniti dječak.
„Zašto? Zašto si to učinio? Ti si ga stavio ovdje!“
Sutradan nakon operacije, kirurg je zabilježio: „…oštećena aorta, oštećena pulmonalna vena, razvijena degeneracija mišića. Transplantacija srca ne bi uspjela. Nema nade za oporavak. Terapija: sedativi i strogo mirovanje. Prognoza:”, ovdje je malo zastao, „smrt u roku od otprilike godine dana.”
Zastao je i na glas upitao: „Zašto? Zašto si to učinio? Ti si ga stavio ovdje! Zbog tebe ga sada boli; i tako će rano umrijeti. Zašto?”
Gospodin je odgovorio: „Dječak, moje janješce, nije bio namijenjen tvome stadu na dugi rok, jer on je dio moga stada i zauvijek će biti. U mom stadu nema boli i ovdje vlada udobnost koju je tebi teško i zamisliti. Njegovi će mu se roditelji pridružiti jednog dana i pronaći će mir, te će moje stado nastaviti rasti.”
Kirurgova je ljutnja rasla. „Ti si stvorio to dijete i to srce u njemu i dopustit ćeš da umre za nekoliko mjeseci! Zašto?!”
„Pronašao sam Isusa…”
Gospodin je ponovio: „Dječak se vraća meni jer je izvršio zadaću koja mu je bila namijenjena; nisam ga stavio u tvoje stado kako bih ga izgubio, već kako bih povratio jedno izgubljeno janje.”
Kirurg je zaplakao.
Malo kasnije, otišao je u dječakovu sobu i sjeo pored njegova kreveta čekajući da se probudi.
Čim se probudio, dječak je prošaptao: „Jesi li otvorio i pogledao moje srce?” „Jesam”, odgovorio je kirurg. „I što si ondje pronašao?” upitao je dječak. „Pronašao sam Isusa”, odgovorio je kirurg.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
