Foto: Shutterstock
Ne znam kako se to postiže. No vidjela sam njih koji su uspjeli poslušno zagrliti svoj život, koji su pronašli put koji vodi do blaga: proživjeli su bol i napravili – tajanstveno, neshvatljivo – svojevrstan prijelaz, na način da je ta patnja postala njihovo spasenje.
Bog ponekad pretjeruje: to je kao da je za nas umotao zlato u novinski papir ili Cartierove naušnice u mesarski papir. Ne znam zašto to tako radi
Evo, ovdje bih željela ispričati te priče i ono što su mi te osobe omogućile da naslutim. Gledajući njih, uvjerila sam se u jedno: Bog nam neprestano daje najdragocjenije darove, samo što su stvarno loše upakirani (i netko bi trebao naći način da mu to, prije ili kasnije, kaže). Poznato je da se muškarci – Bog je zasigurno muškarac, ako nije, zašto onda ne učini da se sve rađamo s već nanesenim korektorom za podočnjake? – ne snalaze najbolje s poklonima, no Bog ponekad pretjeruje: to je kao da je za nas umotao zlato u novinski papir ili Cartierove naušnice u mesarski papir. Ne znam zašto to tako radi. No budući da su o smislu patnje mozgali razni svjetski geniji – filozofi, teolozi, čak i moj barmen – a da nisu uspjeli objasniti misterij, zadovoljavam se time što napredujem malim spoznajama.
Plan
Prva je da je Bog pedagog i da na umu ima plan. Patnja je predviđena planom i znam da ima smisla. Mora ga imati. Napor je novinski papir. Treba imati strpljenja za razmatanje i zatim traženje te pronalaženje skrivenoga dijamanta. Kada bi nam ga poklonio bez papira, da nas ne prisili da se potrudimo, nikada ne bismo postali pravi muškarci i žene, odnosno njegova djeca.
Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ Costanze Miriano. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
