Duhovnost

BOG NAGRAĐUJE POSLUŠNOST DUŠE

Augustyn Pelanowski o Davidovoj poslušnosti Bogu koja ga je dovela do kraljevskog prijestolja „Čini li ti se da je pitati Boga mala stvar? Nevažan detalj u vjerskom životu? (…) Pa ipak, zadatak je to kojim se postiže ispunjenje velika obećanja…“

O. Augustyn Pelanowski o Davidovoj poslušnosti Bogu koja ga je dovela do kraljevskog prijestolja

U poznatoj prispodobi o sudu nad jarcima i ovcama odlučujući motiv, koji govori u korist spasenja ili potpune propasti, jest odnos prema najmanjoj, i od najmanjih stvari! Sirah govori da onaj koji prezire najmanje stvari postaje siromašan (Sir 19,1). David je pitao Boga o svakom koraku koji mu je bilo činiti, a osobito kad ga je Šaul progonio. Ali i kao kralj Izraela nije prestao pitati Boga što treba činiti. I Bog mu je za to predivno uzvratio, i bolje nego se mogao nadati. „Poslije toga David upita Jahvu ovako: »Treba li da pođem u koji Judin grad?« A Jahve mu odgovori: »Pođi!« David opet upita: »Kamo da pođem?« A odgovor bješe: »U Hebron!« Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradićima Hebrona. Tada dođoše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim.“ (2 Sam 2,1-4)


Nagrada za poslušnost

Ovaj me ulomak uvijek oduševi i posebno me se dojmi. David ponizno, poput djeteta, pita Boga treba li krenuti na put. To potpuno otkriva njegovu dušu: poslušna duša koja pita Boga i za najmanji korak. Nije dao zavjet poslušnosti, ali ga je život naučio da je bolje u svemu pitati Boga, nego samovoljno odlučivati, pa makar i o tako beznačajnoj stvari kao što je odlazak na put u drugi grad. Pitao je čak Boga kamo želi da ode. I Bog mu je odgovorio. Hebron je važan grad za Izraela. Kada se u poslušnosti uputio u Hebron, iznenada su došli i drugi ljudi iz Judeje i pomazali ga za kralja. Nije li to predivna nagrada za poslušnost Bogu? Postao je kralj, jer je bio Božji sluga. Tekst govori o pomazanju. Ne smijemo to previdjeti. Iako je riječ o pomazanju za kralja, ovaj redak možemo shvatiti u duhovnom smislu. Pomazanje je plod poslušnosti. Pomazanje je dokaz koliko si Bogu mio.

Čini li ti se da je pitati Boga mala stvar? Nevažan detalj u vjerskom životu? Trećerazredna obveza, sastavni dio povremenih duhovnih vježbi, nepraktična gaža fanatika od koje nema ni novaca ni zadovoljstva? Pa ipak, zadatak je to kojim se postiže ispunjenje velika obećanja. Evo što kaže ulomak iz 39. psalma:

„U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom“ (Ps 39,4).

„Doći će takav trenutak kada se budemo trajno nastanili u Bogu…“

Kada se u srcu razmatra Riječ, obuzima ga plameni oganj i, čisti od svakoga krivovjerja i kanaanskih običaja. Oganj je prisutnost Duha Svetoga. Možda te u meditaciji zahvaća samo malen plameni jezik, a ne požar ljubavi, no već je i to zalog neba – ljubavi koja ljubi svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom. Doći će takav trenutak kada se budemo trajno nastanili u Bogu, u njegovu ražarenom srcu, u njegovu svetom prebivalištu u nebu. Prije negoli se to dogodi, on se mora nastaniti u nama, u plamenom jeziku vatre Duha Svetoga. Primamo ga po beznačajnom naporu – po razmišljanju. Malen zalog budućeg života u Bogu. Prije nego što zaronimo u neizmjerni oganj njegove ljubavi, otvaramo prostor jednoj iskri prisutnosti Božje u nama (2 Kor 1,22). A Bog koji nas je za sebe predodredio, kao zalog nam daje Duha (Kor 5,5) (τόν αρραβωνα).

[1]

„I najmanje stvari odlučuju o našoj sudbini…“

Nitko nije predodređen za propast, no čak i malen prijestup može odvesti u nju. Svjesni smo koju tešku posljedicu može izazvati prehrabro ponašanje alpinista koji odluči odbaciti konopac pa se po litici počne penjati oslanjajući se jedino na snagu vlastitih ruku i nogu? I najmanje stvari odlučuju o našoj sudbini. „Bog ne daje čovjeku velike stvari prije nego ga iskuša u malima. Tek tada ga uzdiže do velikih stvari“ (Midraš Raba do Šemot 2,3). Mojsije i David bili su stavljeni na kušnju i prije nego što su postali vođe naroda, dok su bili uza svoja stada i čuvali ovce. Petar, Jakov i Ivan te Andrija lovili su ribe i tako se pripremali da, po Božjem naumu, postanu ribarima ljudi.

„Kada nam se nitko ne divi, tada smo autentični…“

Velika djela koja čini čovjek ne govore o njemu istinu, jer ih ovaj, makar nesvjesno, čini svjestan tuđih pogleda. Čovjek pokušava sakriti svoje istinske motive i trudi se svidjeti onima koji ga promatraju. Istinski duhovni karakter čovjeka otkriva se u jednostavnosti, u onomu što se može činiti banalnim. Vidimo to, primjerice, u razgovoru Gospodina i Marte o njezinoj sestri Mariji. Kada nam se nitko ne divi, tada smo autentični (Mt 6,6). Jednako tako, duhovna se osjećajnost ne mjeri kod velikih svečanosti, već u trenucima najtajnovitijih nadahnuća.

[2]

Ulomak iz knjige „U potrazi za Božjim duhovnicima” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „U potrazi za Božjim duhovnicima“

Kako pronaći duhovnika?

Kako se zaljubiti u Bibliju?

Gotovo dvadeset godina imam teškoće s masturbacijom. Ni molitva ni terapija ne pomažu. Što mi, oče, predlažete?

Kako mogu izići na kraj sa strahovima iz djetinjstva, a koji snažno utječu na moj život?

Kako čitati Sveto pismo, sustavno ili nasumce?

Koje korake poduzeti da moj odnos s Isusom postane osoban?

Kako prepoznati Božji odgovor na pitanje u konkretnoj stvari?

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh