Foto: Shutterstock
Svog sadašnjeg dečka, s kojim sam u dvogodišnjoj vezi koju živimo u čistoći, upoznala sam na poslu. Radili smo u istoj tvrtki, no jedna situacija pomogla mi je vidjeti što je sve bilo ‘zakopano’ u mom srcu.
Moj je dečko polako napredovao na poslu i primljen je na drugi odjel u tvrtki. Oboje smo se prijavili, ali mene nisu primili. Kada sam saznala da je on primljen, a ja nisam, u meni se je probudio bijes, ljutnja, srdžba… zbog „nepravde“ koja mi je nanesena. Bila sam tako sebična i nimalo mi nije bilo drago zbog njega. Prošlo je nekoliko dana dok nisam sve „probavila“ i odlučila se pomoliti. Predala sam to Ocu i rekla: „Bože, znam da ne mogu razumjeti tvoj plan, i da moji putovi nisu tvoji putovi, ali prihvaćam tvoju volju. Prihvaćam da si me s razlogom stavio i ‘ostavio’ na istom radnom mjestu.“
Prva je pomisao bila: ‘Ali kako bi njegov post djelovao? Pa on je samo tradicionalni vjernik!’
Mome je dečku bilo toliko žao što su njega primili na taj posao, a mene ne jer je znao koliko sam bila nesretna radeći tadašnji posao, da je želio od nadređenih tražiti da nas zamjene. Naravno, nisam na to pristala jer su očito s razlogom procijenili da im više odgovora on kao netko s više iskustva. Budući da sam nakon ljeta namjeravala dati otkaz i pronaći drugi posao ako me ne prime na željeno radno mjesto, on je odlučio postiti.
Riječima se nije moglo opisati kojim osjećajima je moje srce bilo prožeto. Prva je pomisao bila: „Ali kako bi njegov post djelovao? Pa on je samo tradicionalni vjernik!“ U istom sam trenutku počela plakati, ganuta žrtvom koju je bio spreman podnijeti za mene. Zaista me voli. Obuzeo me je i sram zbog moje sebičnosti, pa sam odlučila prikazivati mise zahvalnice za njega. Postio je tako od kolovoza do studenoga. Prvo samo nije jeo meso, a nakon toga je petkom jeo sve manje i manje, čvrsto odlučivši pokazati mi ljubav i želeći da budem sretna na poslu.
Neizmjerno sam zahvalna Bogu, jer ne samo da mi je poslom doveo budućeg muža već me je naučio strpljivosti, poslušnosti i najvažnije…
Tri mjeseca poslije objavljen je novi natječaj za odjel na koji ranije nisam bila primljena, te sam se prijavila. On se je, uz post, i osobno zauzeo za mene. Saznala sam da sam primljena. Već više od godinu i pol zajedno radimo na novom poslu i veselimo se uspjehu drugoga. U međuvremenu je on ponovno unaprijeđen te se može reći da mi je „nadređen“, ali ja sam ovaj put bila ispunjena osjećajima ponosa i mira.
Neizmjerno sam zahvalna Bogu, jer ne samo da mi je poslom doveo budućeg muža već me je naučio strpljivosti, poslušnosti i najvažnije – pokazao mi je da je ljubav dobrostiva, da ne zavidi, ne hvasta se i ne oholi…
On je uistinu vršio zapovijed ljubavi: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“
Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
