Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski, poljski svećenik i mučenik, rođen je 22. siječnja 1913. u Chełmżi (kujawsko-pomorsko vojvodstvo) u pobožnoj obitelji, kao jedan od šestero djece pekara i slastičara Ludwika Frelichowskog i njegove supruge Marte Olszewske. U djetinjstvu je rado ministrirao i bio član Marijine kongregacije, a od 1927. bio je vrlo aktivan u izviđačima. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnoj Chełmżi, a nakon mature primljen je u sjemenište u Pelplinu (pomorsko vojvodstvo). Bio je jedan od najboljih učenika, svestrano nadaren i aktivan na svim stranama, a i dalje se naročito isticao u poljskoj izviđačkoj organizaciji, u kojoj je obavljao visoke dužnosti sve do nacističke okupacije Poljske. Za svećenika je zaređen 14. ožujka 1937. u Pelplinu, služio je kao kapelan i osobni tajnik chełmińskog biskupa Stanisława Wojciecha Okoniewskog, a od 1. lipnja 1938. djelovao je kao župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Toruńu (kujawsko-pomorsko vojvodstvo).

Uzoran svećenik, prijatelj djece i mladeži

U narodu je bio poznat kao uzoran svećenik, prijatelj djece i mladeži te zaštitnik bolesnika i nevoljnika. Uređivao je i župne novine. Njemački nacistički okupatori uhitili su ga 11. rujna 1939. Bio im je posebno opasan zbog djelovanja u izviđačkoj organizaciji i zbog velika utjecaja na mladež. Najprije je bio zatvoren u Toruńu, a od 8. siječnja 1940. u logoru Neufahrwasser kod Gdańska. Zatim je premješten u koncentracijske logore Stutthof (Sztutowo) i Grenzdorf kod Gdańska, a potom u Sachsenhausen kod Berlina. Velečasni Stefan nije svoje pastirske dužnosti zanemario ni u logorima. Tajno je organizirao zajedničke molitve u zatvorskim ćelijama, brinuo se o bolesnim zatvorenicima i u tajnosti ispovijedao. Nacistički zlotvori neprestano su ga duševno i tjelesno zlostavljali, izgladnjivali i ponižavali. Njemu nikada ništa nije bilo teško i sve je tegobe podnosio uz osmijeh, a utjehu je nalazio u molitvi i čvrstoj vjeri u Krista Gospodina. Na Uskrs je čak uspio služiti mise.

U logoru Dachau nastavio je obavljati svoje svećeničke dužnosti

Krajem 1940. premješten je u zloglasni koncentracijski logor Dachau (gornja Bavarska), gdje je u iznimno teškim uvjetima nastavio obavljati svoje svećeničke dužnosti. Na prijelazu iz 1944. u 1945. u logoru je izbila epidemija tifusa. Logorske vlasti nimalo se nisu trudile suzbiti zarazu pa su zatvorenici brzo obolijevali i umirali. Velečasni Stefan revno je pomagao bolesnicima, zajedno s ostalim svećenicima u logoru. Na kraju se i sam razbolio i preminuo na današnji dan, 23. veljače 1945., a njegovo tijelo spaljeno je u Dachau. Blaženim ga je 7. lipnja 1999. proglasio papa Ivan Pavao II., tijekom boravka u Toruńu. Zaštitnik je poljskih izviđača te mnogih poljskih škola, župa, crkava i kapela.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr