Za svećenika je zaređen 11. ožujka 1943. u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Bio je upravitelj župe u Baderni do 1945. To su bila teška ratna vremena kada su Istrom harale tri vojske: partizanska, fašistička i njemačka. Osobitu pozornost velečasni Miroslav posvetio je odgoju djece i mladih. Pomagao je svima koji su bili u potrebi: „Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu… Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.”
„Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru”
Prijetili su mu s raznih strana pa je u svojem dnevniku zapisao: „Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.” U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere su ga napadali, ali on nije htio ostaviti svoju zemlju i pobjeći u Italiju: „Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.”
U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u sjemeništu i gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom „Svećeničkog zbora svetog Pavla”, koji je okupljao svećenike Hrvate, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve, a pridonio je kao i mnogi drugi svećenici međunarodnom priznanju pripojenja Istre matici Hrvatskoj. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su „petogodišnji plan”, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić se tome odlučno usprotivio, zajedno s drugim svećenicima iz „Svećeničkog zbora svetog Pavla”.
„Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika negoli ste izgubili, jer ste dobili blaženika i mučenika”
U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice monsinjora Jakoba Ukmara, koji je dijelio krizmu na području oko Buzeta. Nakon što komunisti nisu uspjeli spriječiti krizmu u Buzetu 23. kolovoza 1947., došli su naredni dan, 24. kolovoza, pred župnu kuću u obližnjem Lanišću. Mještani Lanišća složno su čuvali crkvu i svećenike u Lanišću, sve dok nije došla milicija. Potom su otišli kući smatrajući da neće biti daljnjih nereda. Kada je župnik Stjepan Cek komandiru milicije otvorio vrata župnog dvora, zlikovci su upali pred očima milicajaca u župni dvor. Brutalno su pretukli monsinjora Ukmara, a velečasnog Bulešića ubili su ubodima noža u grlo. Krv mučenikova prskala je po zidu župnog ureda i tekla sve do predsoblja. Tadašnji papinski nuncij Joseph Harley izjavio je: „Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika negoli ste izgubili, jer ste dobili blaženika i mučenika.”
Molitva bl. Miroslavu Bulešiću
Bože, Oče naš nebeski, ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću dao svome narodu revnoga pastira i neustrašivog mučenika. Po njegovu zagovoru učvrsti u nama vjeru i ustrajnu strpljivost u poteškoćama života te daj da se spremno zalažemo za rast i jedinstvo Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
(Molim Te da mi po zagovoru bl. Miroslava udijeliš milost…)
Oče naš…
Zdravo Marijo…
Slava Ocu…
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
