Blažena Elena Guerra, talijanska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Sestara oblatkinja svetog Duha, rođena je 23. lipnja 1835. u Lucci (Toscana) u imućnoj plemićkoj obitelji, kao jedna od šestero djece Antonija Guerre i Faustine Franceschi. Od malih nogu naročito je štovala Duha Svetoga. Pobožna i plemenita djevojka, surađivala je svesrdno sa sestrama milosrdnicama svetog Vinka Paulskog, pohađala siromahe, bolesnike i nevoljnike. Dobro je naučila latinski jezik pa je u izvorniku čitala i proučavala djela svetih otaca. Zbog toga i njezina djela odišu kulturom velikana crkvene baštine, istinskim duhovnim blagom Crkve. Krhka zdravlja, bila je od 1857. zbog bolesti gotovo osam godina prikovana za krevet, ali je i tada nastavila sa svojim teološkim usavršavanjem.
„Duhovna prijateljstva“
Djelovala je u raznim katoličkim društvima svojega rodnog grada i oko sebe okupljala prijateljice koje su iskazale zanimanje za duhovni život i apostolat. Iz te zajednice, nazvane „Duhovna prijateljstva“ (Amicizie spirituali), osnovane 1866., razvila se Družba sestara oblatkinja Svetog Duha, od milja nazvana po svetoj Ziti, zaštitnici grada Lucce, kojoj je Elena posvetila svoju družbu. Prva škola te družbe otvorena je u Lucci 9. prosinca 1872., a Elena je sastavila i pravila družbe, posvećene promicanju pobožnosti Duhu Svetom i odgoju ženske mladeži.
Danom osnivanja družbe smatra se 4. studenoga 1882., kada su prve sestre položile svečane zavjete. Elenu, poglavaricu družbe, primio je 1897. papa Leon XIII. i ohrabrio je u njezinu radu. Svojim tihim i samozatajnim radom Elena Guerra utirala je put duhovskom pokretu, bliskom enciklikama pape Leona XIII. Iz Družbe svete Zite potekla je još jedna slavna kći grada Lucce, kasnije svetica, mističarka Gemma Galgani (1878. – 1903.). Uz svetu Gemmu i blaženu Elenu treći dio svetoga ženskog trolista grada Lucce čini blažena Maria Domenica Brun Barbantini (1789. – 1868.). Elena Guerra napisala je nekoliko knjiga u kojima se zalaže za širenje pobožnosti Svetom Duhu. Zbog toga je i stekla častan naziv „misionarka Duha Svetoga“.
Poteškoće i poniženja
U svojoj družbi doživjela je i razne poteškoće i poniženja. Oduzeli su joj 20. rujna 1906. upravu nad družbom pa je sedam godina bila tek obična redovnica. Primila je tu odluku u duhu poniznosti i poslušnosti te je i takvu tešku kušnju uspješno prebrodila. Preminula je u rodnoj Lucci na današnji dan, 11. travnja 1914., na Veliku subotu, a pokopana je u crkvi svetog Augustina. Blaženom ju je 26. travnja 1959. proglasio papa Ivan XXIII. Njezinu družbu službeno je 1911. potvrdila i Sveta stolica, a njezine članice i danas uspješno djeluju diljem svijeta (Italija, Kanada, Kamerun, Ruanda, Libanon). Prema podacima iz 2008. u družbi su djelovale 232 redovnice u 36 kuća.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr
Priredio Danijel Katanović
