Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice uveo je papa Pio XII. 1954. godine, kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju, Marija je postala Kraljicom neba i zemlje, a nauk o njezinu „dostojanstvu Kraljice“ izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam. Atribut „Kraljice“ posljedica je vjerničkog razmišljanja, te posebno pučke pobožnosti. Marija je za pobožni puk ne samo „Kraljica“, već i „Gospodarica“, „Vojvotkinja“, pa čak i „Carica“. Marija se kao Majka i službenica Gospodinova pokazala dostojnom takve časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinstva. Ako liturgija kaže „služiti da Bogu znači kraljevati“, onda je Marija, kao najizvrsnija Gospodinova službenica, iz toga razloga i prava kraljica.
„Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“!
Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin atribut „kraljice“ često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči i lijepa, u srednjem vijeku nastala, molitva Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa! Ona označava vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da zagovara nas grešnike pred Gospodinom, te da nam od njega izmoli oproštenje i milost. Marija se kao kraljica saginje nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć. Kada je, dakle, njezin Bog i Sin, Kralj svih kraljeva, doveo Djevicu svih djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo Psalmista, koji govori Gospodinu: „Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.“.
Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek obraćali u teškim vremenima i molili za pomoć. Tijekom povijesti zvali su ju „fidelissima advocata Croatiae“ (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i „kraljica Hrvata“. Skladali su joj brojne pjesme koje se i danas rado pjevaju. Već kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva isticalo se izvanredno poštovanje prema Presvetoj Bogorodici. U selu Biskupija kod Knina pronađen je pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050. godine. Kasnije su štovanje podržali i osobitom revnošću širili pavlini, franjevci, dominikanci i isusovci. Uz pavline je vezan i razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su, posredno ili neposredno, u hrvatske obitelji uveli moljenje svete krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke pomoću Marijinih kongregacija. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer, okrunio je 1935. godine u Mariji Bistrici čudotvorni Marijin kip i kip Malog Isusa zlatnim krunama, te je proglasio Majku Božju „kraljicom Hrvata“.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
