Foto: Shutterstock
Sveti
Blagoslovi, Gospodine,
sve ovce svoje za kojima idem,
koje kao uzor slijedim,
čije bih darove željela imati.
Blagoslovi, Gospodine,
one u čijim mi je stopama čast stajati,
čije misli i riječi volim prebirati,
jer preko njih
do Tebe dolazim.
…
Oni zasjaše, treperavo kao zvijezde,
u odnosu na potpunu svjetlost sunca,
a ipak njihov sjaj
korak mi iz tame izvuče
i vrati na Tvoj put.
*
Gospodine,
ja se propinjem na prste
da vidim iza zida svoga tijela.
Što je tamo
htjela bih znati
prije nego odozdo pomirišem cvijeće
i sa zvijezda vidike proširim.
Hvala što mi znatiželju ispunjavaš
pa kroz pukotine dopuštaš
da Tvoje svjetlo u mene ulazi.
… a u svjetlu
sve je divno.
Spoznaja da ostavljajući tijelo,
ljubav ostaje
i raste,
i bistri se,
kao da je oklop izgubila,
raduje me.
…
Doista:
ljubav koja s Božjeg izvora poteče,
kamo god se na zemlju razlije,
samo se jednom moru vraća:
Bogu.
Autorica: Marija Šahinović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
