Foto: Screenshot
Što je preokrenulo njegov život?
Imao je strašno djetinjstvo. Prema statistikama, trebao bi biti ili mrtav, ili u zatvoru ili na ulici. Ipak, zbog samo jedne osobe kojoj je stalo, on nije puka statistika.
Ovaj je mladić imao jako teško djetinjstvo. Roditelji su ga ostavili, živio je po domovima, udomiteljskim obiteljima. Nikako nije pronalazio stalan dom. Zbog svega toga nije nikome vjerovao, a kako i bi kada ga je čak i djelatnik jednog doma silovao, dok su ga ostali maltretirali. Nije mogao zamisliti svijet u kojem bi mogao ikome vjerovati. Bilo mu je svejedno kod koga će završiti i kako će završiti.
Možda bih baš zbog toga mogao biti izbačen i iz ove obitelji, razmišljao sam, a možda bih mu se mogao i „uvući pod kožu“
„I tako, jednog dana sjedim u kombiju ispred svog novog doma i tada ugledam Rodneya kako stoji ispred ulaza u kuću. Odmah sam primijetio da se radi o ogromnom tipu. Ima skoro 2 metra, i 160 kilograma, a kao 14-godišnjak nisam mogao ne primijetiti da kad se okrene u stranu, izgleda kao malo slovo „b“. Tada mi je to djelovalo kao prilika da smislim dobru taktiku. Možda bih baš zbog toga mogao biti izbačen i iz ove obitelji, razmišljao sam, a možda bih mu se mogao i „uvući pod kožu“.
I tako sam se uselio u tu obitelj. Bio sam nepodnošljiv, nezahvalan, bio sam grub i okrutan. No ni nakon tri godine nisam mogao izbaciti tog čovjeka iz takta. Rodney me ni u jednom trenutku nije želio izbaciti iz kuće. Zato sam igru podigao na viši nivo.
Otišao sam u obližnju banku i otvorio račun. Uplatio sam oko 90 dolara, a onda ispisao čekove na 10 000 dolara. Naravno, ti čekovi bez pokrića, bili su jedan za drugim odbijeni. Jedan ček koji nije imao pokriće, bio je za osiguranje mog za auto…
Kada smo stigli doma, rekao mi je da moramo popričati. Znao sam da je konačno došao taj trenutak
Autom sam se vozio oko 140 km/h, s autom bez osiguranja i bez vozačke dozvole. Zaustavila me policija, i strpala me u zatvor. Iz zatvora sam zvao Rodneya, i zamolio ga da mi plati jamčevinu i izvuče me van. Rodney je rekao da će to napraviti, ali tek sutradan. Vjerovao je da se djetetu mora dopustiti da uživa u svojim postignućima, ili da osjeti posljedice svojih gluposti.
Sutra ujutro me je izvukao iz zatvora. Dugo smo se vozili do kuće, ali nismo razgovarali. Kada smo stigli doma, rekao mi je da moramo popričati. Znao sam da je konačno došao taj trenutak. Sjeo sam s njim i njegovom ženom za stol da porazgovaramo o nečemu o čemu sam i s drugima već razgovarao puno puta.
Pogledao me u oči rekao mi:
„Sine…
Izvor: instagram.com
Priredila Tea Tišljarić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
