Tijekom svoje službe, Graham je strastveno i uvjerljivo prenosio Božju riječ. Nadao se da će poživjeti dovoljno dugo da vidi početak kršćanske obnove. I tako je udruga Billyja Grahama, koja je usmjerena na evangelizaciju, pozvala pastore, teologe i evangelijske čelnike diljem zemlje, kako bi predstavila novu inicijativu, pod nazivom „Moja nada s Billyjem Grahamom“.
„Najbolje što možemo učiniti za druge jest…“
Uvodne primjedbe Grahamovog sina Franklina i strastveno priznanje Billya Grahama, koje je uslijedilo, uklonili su sve ciničke pomisli da se radi o oproštaju prije nego li Billy ode u nebesku domovinu. Umjesto toga, propovjednik je izrazio svoju zabrinutost za Sjevernu Ameriku, kazavši kako trebaju snažni Božji pokret da prežive kao nacija. To okupljanje bilo je drugačije, ne samo zbog Grahamova vapaja za oživljavanjem vjere, već i zbog činjenice da se pred okupljenima nalazio čovjek, jednako predan Isusu kao što je to bio 1949. godine.
„Najbolje što možemo učiniti za druge jest da im govorimo o Božjoj ljubavi prema njima“ , izjavio je nedavno.
Kada su kršćanski vođe iz Charlotte pozvali Grahama na ručak povodom njegovog nadolazećeg rođendana, u početku je oklijevao prihvatiti njihov poziv zbog uznapredovale Parkinsonove bolesti. Međutim, poručili su mu da ne očekuju ništa posebno. I tako je pristao. Nakon što su na ručku rekli divne stvari o njemu, dr. Graham je izjavio: „Prisjetio sam se danas Alberta Einsteina, velikog fizičara, kojeg je časopis Time proglasio čovjekom stoljeća.
„Ne samo da znam tko sam, nego znam i kamo idem“
Einstein je jednom putovao vlakom i kad je do njega došao kondukter, nikako nije mogao pronaći svoju kartu. Kondukter mu je rekao da zna tko je i da mu vjeruje da je kupio kartu. Pošao je dalje svojim putem, a kad se okrenuo vidio je velikog fizičara kako traži kartu ispod sjedala. Ponovio mu je da zna tko je i da mu vjeruje da je kupio kartu. Fizičar mu je odgovorio: ‘Mladiću, i ja znam tko sam, ono što ne znam je kamo idem’.“
Rekavši to, Graham je nastavio, „Vidite ovo odijelo koje nosim? Potpuno je novo. Djeca i unuci su me kritizirali da sam se malo zapustio u starim danima. Zato sam kupio novo odijelo za ovaj ručak i još jednu prigodu. Znate li koja je to prigoda? U ovom ću odijelu biti pokopan. Ali, ne želim da odmah pomislite na ovo odijelo kad čujete da sam umro. Želim da se sjetite slijedećeg: ne samo da znam tko sam, nego znam i kamo idem.“
