Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO O POBAČAJU

Bila sam vjernica koja se borila „za život“, a onda sam ostala trudna i odlučila pobaciti svoje dijete… „U trenutku kad sam izašla iz klinike za pobačaje, samo nekoliko minuta nakon što sam popila mifepriston, strah i žaljenje 'pregazili' su me kao teretni vlak. Znala sam da sam upravo učinila najstrašniju pogrešku u svom životu…“

Bila sam vjernica koja se borila „za život“, a onda sam ostala trudna i odlučila pobaciti svoje dijete…

Jesen je bila moje omiljeno godišnje doba. Čizme do koljena, lišče pada, bundeve.. Ali, prije nekoliko godina, jesen je dobila gorak okus, zbog uspomene za koju sam se uvjerila da ju mogu zaboraviti. Sjedila sam na hladnom podu kupaonice kada sam saznala da sam trudna. Ništa me nije moglo pripremiti za tamu koju sam iskusila u minutama nakon što sam vidjela dvije crtice na testu za trudnoću. Nisam mogla vjerovati (…). Pretpostavljam da nikad nisam mislila da će se to meni dogoditi.


Gledajući unazad

Mislim da nitko ne planira pobaciti. Ljudi se planiraju vjenčati jednog dana. Razmišljaju o djeci ili o poslu iz snova. Ne vjerujem da je ijedna žena koju sam ikad upoznala željela pobaciti. To je duboko osobna odluka koju je nemoguće zamisliti, a često ju potiču savjetnici koji nemaju pojma kakve će biti emocionalne posljedice.

Ni sama nisam nikad zamišljala da ću jednog dana razmotriti tu mogućnost. Odrasla sam u katoličkoj obitelji, sudjelovala sam u „Pokretu za život“, išla u medicinsku školu – sve je to pomoglo u stvaranju mog „moralnog kompasa“.

Uvijek pokušavam adekvatno prikazati prepreke s kojima sam se suočila i manipulativnu prirodu veze u kojoj sam bila, ali činjenica je da sam tjedan dana otkako sam saznala da sam trudna, zakazala termin u klinici za abortus. U to sam vrijeme povjerovala u svaku laž koju mi je Sotona prodao: „Dijete bi razmazio njegov bogati otac, a ja bih jedva krpala kraj s krajem. Bila bih zaglavljena u bitkama za skrbništvo sljedećih 10 godina. Ni jedan dobar muškarac nikad ne bi želio biti sa mnom. Moja bi me obitelj napustila. Svi bi me nazivali licemjernom jer idem u crkvu, a uspjela sam zatrudnjeti izvan braka. Ne bih mogla naći posao.“

Popis se nastavljao. Istražila sam mogućnost posvojenja s tadašnjim dečkom oko pola sekunde, prije nego li je odbacio tu opciju. Osjećala sam se zarobljenom. Trebala sam ponovo preuzeti kontrolu nad vlastitim životom i smatrala sam da sam pronašla najbrži način da to učinim.

„U trenutku kad sam izašla iz klinike za pobačaje (…) strah i žaljenje „pregazili“ su me kao teretni vlak“
70 posto pobačaja čine kirurški pobačaji, a ostalih 30 posto medikamentozni su pobačaji. Progesteron, koji se još naziva i hormonom žutog tijela, neophodan je za normalan razvoj trudnoće. Mifepriston je lijek koji prekida funkciju progesterona. Tako se mifepristonom trudnoća završava pod slikom ranog spontanog pobačaja. Drugi se hormon, prostaglandin, uzima se dva dana nakon mifepristona, kako bi se omogućilo izbacivanje gestacijskog mjehurića. Kad sam prvi put čula za medikamentozni pobačaj, pomislila sam da sam pronašla savršeno rješenje. Uzmi pilulu, prestani biti trudna, nikad nikome nemoj reći za to i pretvaraj se kao da se ništa nije dogodilo.

Sklopila sam dogovor s Bogom: ako mi dopusti da to učinim, prekinut ću svoju vezu i više nikad se neću dovesti u ovakvu situaciju. Uvjerila sam samu sebe da mogu živjeti s tom odlukom, jer sam smatrala da je to najbolja opcija koju imam. U trenutku kad sam izašla iz klinike za pobačaje, samo nekoliko minuta nakon što sam popila mifepriston, strah i žaljenje „pregazili“ su me kao teretni vlak. Znala sam da sam upravo učinila najstrašniju pogrešku u svom životu. Nisam željela više živjeti. Izvadila sam mobitel i drhtavim rukama nazvala broj za pomoć onima koji su popili tabletu za pobačaj i požalili.

Druga prilika

Ova internacionalna telefonska linija za „prekid pobačaja“ s dobrovoljnim medicinskim osobljem, spremna je za trenutak pomoći pozivateljicama koje žale zbog uzimanja prve pilule za pobačaj. Tamo radi preko 400 liječnika i medicinskih sestara. Ti liječnici zatim propišu dnevnu dozu progesterona koji se suprotstavlja učincima mifepristona. U 65 posto slučajeva preokret je uspješan i nema povećanog rizika od porođajnih defekata. Voljela bih da mogu s vama podijeliti priču o uspješnom preokretu u kombinaciji sa slikama moje djevojčice, ali u roku od nekoliko dana počela sam krvariti i znala sam da je sve gotovo.

Bila sam uvjerena da sam uništila Božji plan za moj život. Ali ovo je dokaz zašto je Bog – Bog, a mi nismo. Prije nego me stvorio, Bog je znao da će se to dogoditi i planirao je moje sljedeće korake u skladu s time.

Božja providnost

Sad radim na telefonskoj liniji za „prekid pobačaja“. Javljam se na pozive i pomažem ženama, ali imam i privilegiju podijeliti svoju priču sa svijetom. Kada je Njegovo milosrđe gledalo na moj život, iskoristio je moje najdublje žaljenje i najmračniju bol kao temelj na kojem će graditi moju priču.

Samo Bog može izraditi lijep stakleni prozor od razbijenih komada stakla. Kad ljudi gledaju moj život, vide Božju dobrotu. Ja sam ZA život jer je moj Otac iz ljubavi dao svoj, tako da moji grijesi mogu biti oprošteni.

Autorica: Marie Stettler (lifeteen.com)

Prevela Vedrana Prka

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh