Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit iz njegova korijena.
Na njemu će duh Jahvin počivat,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.
Prodahnut će ga strah Gospodnji:
neće suditi po viđenju,
presuđivati po čuvenju,
već po pravdi će sudit ubogima
i sud prav izricat bijednima na zemlji.
(Iz 11, 1 – 4)
Duh Jahve Gospoda na meni je,
jer me Jahve pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
da navijestim godinu milosti Jahvine.
(Iz 61, 1 – 2)
I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela.
(Lk 3, 18 – 19)
Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.
On ne viče, on ne diže glasa,
niti se čuti može po ulicama.
On ne lomi napuknutu trsku
niti gasi stijenj što tinja.
Vjerno on donosi pravdu…
(Iz 42, 1 – 3; Mt 12, 18 – 20)
Slavit ću ljubav Jahvinu,
slavna djela njegova –
za sve što nam Jahve učini,
za veliku dobrotu domu Izraelovu
što nam je iskaza u svojoj samilosti,
u obilju svoje ljubavi.
Reče: “Dosta, oni su narod moj,
sinovi koji se neće iznevjeriti!”
I on im posta Spasiteljem
u svim njihovim tjeskobama.
Nije slao poslanika ni anđela
nego ih je sam spasio.
U svojoj ljubavi i samilosti
sam ih je otkupio,
podigao ih i nosio
u sve dane od davnine.
Ali se oni odmetnuše,
ožalostiše sveti Duh njegov.
Zato im je postao neprijatelj
i sam je na njih zavojštio.
Spomenuše se tad davnih dana
i sluge njegova Mojsija:
“Gdje li je onaj koji izvuče iz vode
pastira stada svojega?
Gdje je onaj koji udahnu u njega
Duh svoj sveti?
Koji je Mojsijevu desnicu
vodio veličanstveno
svojom mišicom,
koji vodu pred njima razdvoji
i steče sebi ime vječno;
koji ih provede dnom bezdana
kao konja po pustinji
i nisu se spoticali?”
Poput stoke što silazi u dolinu,
Duh Jahvin vodio ih počivalištu.
Tako si ti vodio narod svoj
i slavno ime sebi stekao.
Pogledaj s nebesa i vidi
iz prebivališta svoga svetog
i slavnog.
Gdje li je ljubomora tvoja i snaga?
Zar se susteglo ganuće tvog srca
i samilost tvoja prema meni?
Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
Otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.
Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo
daleko od tvojih putova,
zašto si dao da nam srce otvrdne
da se tebe više ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih
i radi plemena što su tvoja
baština!
Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište,
a neprijatelji naši blate tvoju svetinju?
Odavna postadosmo kao oni
kojima više ne vladaš
i koji tvoje ime više ne nose.
O, da razdreš nebesa i siđeš,
da ime svoje objaviš neprijateljima:
pred licem tvojim tresla bi se brda,
pred tobom bi drhtali narodi.
(Iz 63, 7 – 19)
Naslov originala: Curso Biblico LUZ EN MI CAMINO, 4. izdanje (lipanj 1979.)
Izdavač: EQUIPO DE PROMOCION DE COMUNIDADES CRISTIANAS, CHOLUTECA HONDURAS, e. a.
Imprimatur: Choluteca, 1. siječnja 1975., Marcelo Gerin Boulay, biskup
Prijevod: Nada Peso i fra Remigije Tomo Mlinarić, OFM
