Svjedočanstva

SESTRA BOGNA

Bez ikakva ljudskog posredništva bila sam privučena vjeri u Isusa I posve neočekivano, počela sam se moliti... Saznala sam da moja prijateljica ima ujaka svećenika pa sam ju zamolila da mi donese knjige iz njegove knjižnice. Uzimala sam sve što mi je palo pod ruke

„Bog traži čovjeka” – knjiga doktorice teologije, časne sestre Bogne Młynarz, koju nazivaju i 'ženski Pelanowski'

Foto: Bog traži čovjeka, Figulus

Neočekivana molitva

Krštena sam i krizmana, kao što sam već spomenula, bez mojega velikog angažmana, i s vremenom sam vjeru zaobilazila u sve većem luku. Moja obitelj pripadala je onima koji, kako kaže moja prijateljica, „ne jure užurbano svake nedjelje u crkvu“. Pohađala sam umjetničku srednju školu, gdje okruženje također nije poticalo duhovnost. I posve neočekivano, počela sam se moliti. Bez ikakva ljudskog posredništva (u svojoj obitelji nisam pronašla ni u najdaljem koljenu nikakva svećenika ili časnu sestru), bila sam privučena vjeri u Isusa.

Počela sam upijati vjerske knjige, ići svakodnevno na euharistiju (strašno!), moliti

U meni se je probudila nekakva glad za Bogom. Počela sam upijati vjerske knjige, ići svakodnevno na euharistiju (strašno!), moliti. To je bilo nevjerojatno mistično i fantastično. Saznala sam da moja prijateljica ima ujaka svećenika pa sam ju zamolila da mi donese knjige iz njegove knjižnice. Uzimala sam sve što mi je palo pod ruke. Jednom mi je donijela pobožne priče za poslušnu mladež s početka 20. stoljeća… i djela sv. Ivana od Križa! I tako je započelo moje putovanje.

Moje obraćenje krenulo je od mistike

Upoznala sam Boga počevši od čitanja djela naučitelja mistike! Čitala sam ga od korica do korica, pa po djelićima. Sve do trenutka kad sam ga poznavala bolje od bilo kojeg karmelićanina (smijeh). Zanimljivo, kasnije se je poklopilo da sam upravo prvi znanstveni rad pisala o mistici sv. Ivana od Križa. Moje obraćenje krenulo je od mistike. To je otprilike kao da biste gradili kuću počevši od dimnjaka. Sreća što se ipak nije radilo o arhitekturi (smijeh).

Moja odluka o ulasku u samostan izazvala je veliko iznenađenje u mojem najbližem okruženju. Nisam bila uzorna kandidatkinja, sa sklopljenim rukama i pobožno prignutom glavom!

Za kratko vrijeme u meni se je rodila misao o posvećenju života Bogu u samostanu. Zapravo, od trenutka svojeg obraćenja i nije postajala druga opcija. Moja odluka o ulasku u samostan izazvala je veliko iznenađenje u mojem najbližem okruženju. Nisam bila uzorna kandidatkinja, sa sklopljenim rukama i pobožno prignutom glavom! Roditelji su se potiho nadali da ću po završetku srednje škole poći na studij umjetnosti i prestati misliti na gluposti. Čak su se složili da odem u samostan, ali pod uvjetom da najprije upišem godinu na fakultetu, jer su bili uvjereni da neću izdržati duže od mjesec dana i da ću se vratiti s toga „čudnoga godišnjeg odmora“ ne gubeći akademsku godinu. Ali taj moj „godišnji odmor“ produžio se je do danas, a moja je umjetnička karijera zauvijek nestala (smijeh).

Mali znakovi

Tako moje prvo obraćenje nije bilo povezano s kakvim važnim vanjskim događajima. A opet nije nedostajalo malih znakova. A također i onih koji pokazuju da Bog ima smisao za humor. Naprimjer, u blizini mojega roditeljskog doma bio je samostan sestara Duše Kristove. Išla sam u crkvu na večernje mise, a sestre također.

„Gospodine Bože, tako bih žarko željela klečati pokraj njih.“

Župna crkva bila je tada u izgradnji, pa se je liturgija odvijala u donjoj kapeli. Ta je kapela bila u užasnu stanju, s golim betonom na podu. Klečala sam na tom betonu, a nedaleko od mene klečale su i časne sestre. Pomislila sam u sebi: „Gospodine Bože, tako bih žarko željela klečati pokraj njih.“ To je značilo da želim biti jedna od njih! Zamislite moje iznenađenje kad se jedna od tih sestara okrenula prema meni i pokazala rukom na mjesto pokraj sebe! „To je znak“, pomislila sam. I postala sestra Duše Kristove (smijeh). Naravno, stvar je bila u tome da je na tom mjestu bio postavljen tepih i dobra časna sestra htjela je sačuvati moja koljena od hladna betona. Ali Bog mi je i na taj način progovorio. I tako sam se našla u samostanu, misleći da je to sve, a pokazalo se je da je to zapravo tek bio početak.

Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Naši partneri

Osječko Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Ivana Generalića 3
48 000 Koprivnica, Hrvatska
Telefon: +385 (0)95 3886 131
E-mail: [email protected]
Na vrh