Augustyn Pelanowski: U Isusovu križu nakupilo se sve što nas je razapinjalo očajem… „Komu je od nas lagano ići putem vlastite sudbine? Nikomu! Lakše je žaliti se nego zahvaljivati, tražiti krivca negoli ga u sebi naći…“

Foto: Shutterstock

Ništa ne budi u čovjeku takva pitanja kao vlastita patnja. I smrt, strah i stid, ropstvo i samoća. To su posljednja iskustva ljudskog postojanja, pred kojima se sami ne možemo sakriti i zato ih je netko morao sakriti pred nama. Bilo je potrebno pokriti nas, stvoriti za nas oslobađajuće sklonište daleko od smrti. Odgovor koji vodi naš pogled u budućnost jest križ. Zašto u budućnost? Moguće je da nam smrt i trpljenje nikada neće biti razumljivi, ali pobjeda nad njima jest jasna kao jutarnja ura uskrsnuća. Ona sve naše rane liječi, jer u njegovim je ranama naše zdravlje. Budućnost svakog vjernika spašena je po Kristu. U Isusovu križu nakupilo se sve što nas je razapinjalo očajem. Prisilno raspeće, koje je onemogućavalo Isusu da pomakne tijelo, trpljenje bez razloga, jer umro je nepravedno osuđen, stid, jer je bio razgolićen, strah, jer se bojao prije raspeća, samoća, jer vapi s križa: „Bože, zašto si me ostavo.“

„Komu je od nas lagano ići putem vlastite sudbine?“

Sve ono što mene i tebe razapinje u Kristu može završiti samo jednim uspjehom: neprolaznom srećom, uskrsnućem, pobjedom, oslobođenjem, slavom, novim životom, hrabrošću postojanja, kako je to prikladno nazvao Paul Fillich. Križ u nama otkriva te odgovore, da nismo na njemu sami, jer je Isus također na njemu, da bi konačno protumačio patnju, pa čak i smrt. Zato se od prvih trenutaka kršćanstva smrt naziva drugim rođenjem. To je revolucijska promjena, koju se više ne može promijeniti ako se živi s Isusom. Križ je ipak stalnom tajnom, sakrivajući u sebi sadržaj koji nije dokraja shvatljiv. Spasiteljeva djela potiču nas na promišljanje. Toliko godina produbljujemo tu tajnu spasenja i jedva razumijemo njegov mali dio, i ne znamo sigurno sve što on u sebi sakriva. Možemo samo pretpostaviti oblike spasenja, kao kada promišljamo o obliku njegova izmučenog tijela, obješena na križu i zaogrnuta u ljubičasto platno. Prekriveni križ također je simbolom prekrivena grijeha. Prekrivena, odnosno oproštena. U hebrejskom jeziku riječ pokriti – kapar imala je također značenje oproštenja. Moj prekriveni sram ili bilo čiji drugi jest otkupiteljski čin Krista, i zato na to kratko vrijeme križ ostaje prekriven. Ljubičasta tkanina neprestano nas navodi na promišljanje i molitvu, namećući nam pitanje: Koliko još ne znam o sebi? Koliko mi još tajni može otkriti Isus? Ne može se sebe razumjeti bez svijesti o onome što je izvršio Isus na križu.

Ako neprestano prihvaćamo molitvu pred Isusom, idući životnim putem s križem, moramo se prisjetiti povijesti koja je napisana u Knjizi brojeva. Ondje se spominje epizoda kada Izraelci osuđuju Boga i Mojsija zbog teška i zahtjevna puta. Komu je od nas lagano ići putem vlastite sudbine? Nikomu! Lakše je žaliti se nego zahvaljivati, tražiti krivca negoli ga u sebi naći. (…)

Ulomak iz „Križnoga puta“ autora p. Augustyna Pelanowskog koji izlazi uskoro! Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr