AUGUSTYN PELANOWSKI Milost je sreća. Život u milosti je čudesan Božja je volja spasiti te iz provalije tvojih grijeha, iz mreže ovisnosti – izvući te iz mreže poput ribe. Sretan sam kada čujem da njegove ruke raspliću čvorove mojih problema, da me njegovi prsti izvlače iz zbrke vlastitih misli, iskušenja, tuge, straha. Uistinu sretan usrećuje druge. Početak sreće je sloboda od grijeha.

Foto: Shutterstock

Jedino oslobođen može oslobađati druge

Bog ti danas u Kristu govori: ponovno otkrij svoj poziv na ispunjenje Božje volje, a ne svoje. Božja volja je ponajprije osloboditi se od grijeha i uzdignuti gore, do života u Duhu Svetome, što je jamstvo ulaska u puninu neba. Jedino oslobođen može oslobađati druge. Ako sam ne osjetiš Isusovu ljubav, nećeš voljeti druge. Ako je za tebe grijeh stalno zadovoljstvo, bez kojeg ne možeš zamisliti život, kakav onda smisao ima tvoje posluživanje milošću oprosta grijeha i pozivanja na život u slobodi, kakav daje Krist? Židovi su gledali visećeg na križu Krista i govorili da je izbavljao druge, a sam sebe nije mogao izbaviti. Varali su se, jer Krist je uskrsnuo, oslobodio se mreže smrti i zato mu je Otac Nebeski dao cijeli svijet, poput velikog jezera, u koje Krist baca mrežu svojeg milosrđa i izvlači nas s dna, iz kala, iz tame u nebo. Treba i tebe, da mu pomogneš, moli te da izvučeš druge. Međutim, ako si i sam na dnu, nikomu nećeš pomoći. Ako si utopljenik nečistoće i oholosti, gnjeva i lakomosti, onda ni za sebe, a ni za druge ne možeš učiniti ništa. Čovjek koji nikomu ne može pomoći i sam ne želi Kristovu pomoć, samo je mrtvac. Ja se osjećam sretno i slobodno jedino kada pred sobom imam Presveti Sakrament i riječi Boga u poslanicama. Kada sam pred licem Isusovim, cijelim tijelom osjećam mir i sreću, ali ako sam čovjek koji tone u ovom svijetu, trebam najmanje jedan sat da bih ušao u dubinu Isusove ljubavi, da bih ju samo dodirnuo, da bih osjetio njezin mir, kakav uistinu kod nikoga i ničega nisam osjetio.

Europsko društvo pred sebe stavlja sve veće zahtjeve, što dovodi do toga da sve manje ljudi uspijeva izdržati takav tempo života. U Europi se oko 30 posto odraslih ljudi uopće ne može nositi s prolaznim životom. Svi žive u konstantnu stresu. Svećenici također

Božja je volja spasiti te iz provalije tvojih grijeha, iz mreže ovisnosti – izvući te iz mreže poput ribe. Sretan sam kada čujem da njegove ruke raspliću čvorove mojih problema, da me njegovi prsti izvlače iz zbrke vlastitih misli, iskušenja, tuge, straha. Uistinu sretan usrećuje druge. Početak sreće je sloboda od grijeha. Naime grijeh čovjeka čini nesretnim i mrtvim, ciničnim i obeshrabrenim. Kada ispovijedam u ispovjedaonici i slušam ljude koji čestito priznaju svoje grijehe, nakon odrješenja u njima primjećujem olakšanje, a često mi, izlazeći, govore o sreći i miru koje osjećaju u sebi. Milost je sreća. Život u milosti je čudesan. Ništa me ne usrećuje toliko kao prizor uistinu skrušena čovjeka, koji će barem na trenutak, nakon odrješenja, premda je priznao ne znam kakve grijehe, biti sretan.

Oko nas su tisuće usamljenih ljudi, koji se ne znaju nositi s životom, nemaju perspektive, jer nemaju nadu u Boga. Sve češće, da bi opstali, okreću se kemijskim supstancama. Čitao sam da otac tipične švedske obitelji koristi beta blokatore da bi snizio tlak i nešto za snagu, dijete uzima nešto za smirenje, a mama koristi inhibitore da bi nadvladala depresiju i hipertenziju. Europsko društvo pred sebe stavlja sve veće zahtjeve, što dovodi do toga da sve manje ljudi uspijeva izdržati takav tempo života. U Europi se oko 30 posto odraslih ljudi uopće ne može nositi s prolaznim životom. Svi žive u konstantnu stresu. Svećenici također.

Mnogo grešnika treba izbavljenje. Zamršeni su i zapetljani. Ne mogu se snaći bez nečije pomoći. Tko će im pružiti ruku? Bez tvoje pomoći neće naći oprost i pobjedu Krista

Zapleteni su u mreži bespomoćnosti i besmisla, naginju očaju i samoosuđivanju, iz dana u dan sve više i više. Što se skriva iza tih prokletih osjećaja duše? Očigledno grijeh! Kao ribe zapetljane u mreži, ljudi su zapetljani u mreži poreza, obveza, mobilnih telefona, internetskoj mreži, mreži kupovine, mreži ovisnosti, mreži toksičnih emocija, mreži rana iz djetinjstva, mreži dugova, mreži straha, naposljetku, mreži grijeha. Mnogo grešnika treba izbavljenje. Zamršeni su i zapetljani. Ne mogu se snaći bez nečije pomoći. Tko će im pružiti ruku? Bez tvoje pomoći neće naći oprost i pobjedu Krista. Bog ih plaši ili im djeluje suviše udaljeno. Ako za tebe nije najbliže, tvoje riječi neće im ga približiti. Pomagačka ruka Isusova ljudima djeluje nepristupačno, pa ti moraš biti ruka Božja na ovom svijetu. (…)

Kažeš: „Ali zašto ja? Ta nisam nitko poseban.“ Pošto si danas ovdje, u ovoj klupi i slušaš ove riječi, Isus te poziva da izvučeš druge mrežom svoje molitve ili mrežom primjera i nagovora, poticaja, strpljivosti, ispovijedi, savjeta. Konačno, mrežom riječi Biblije. Ponovno ću spomenuti papu Benedikta XVI., koji je na audijenciji 7. studenoga 2007. godine govorio o svetom Jeronimu ovim riječima:

„Ljudska mišljenja dolaze i prolaze. Ono što je danas veoma suvremeno, sutra će biti zastarjelo. S druge strane, riječ Božja riječ je vječnog života, u sebi nosi vječnost, ono što ima vrijednost. Stoga, noseći riječ Božju u sebi, nosimo vječnost, vječan život“

Što možemo naučiti od svetog Jeronima? Čini mi se da prije svega možemo naučiti ljubiti riječi Božje u Svetom pismu. Sveti Jeronim govori: „Nepoznavanje Svetog pisma jest nepoznavanje Krista.“ Zato je važno da svaki kršćanin živi u kontaktu i osobnom dijalogu s Božjom riječi, koja nam je dana u Svetom pismu. Taj naš dijalog s Božjom riječi uvijek mora imati dvije dimenzije: s jedne strane mora biti uistinu osoban dijalog, budući da se Bog svakomu od nas obraća Svetim pismom i za svakoga ima nekakvu poruku. Moramo čitati Sveto pismo, ne kao riječ iz prošlosti, nego kao riječ Božju, koja se obraća nama, i moramo pokušati razumjeti što nam Gospodin želi reći. Da ne bismo ostali izolirani, moramo zapamtiti da nam je riječ Božja dana da bismo stvorili zajednicu, da bismo se ujedinili u istini na putu k Bogu. Dakle ta je riječ, iako je osobna, u isto vrijeme i riječ koja gradi zajednicu, koja gradi Crkvu. Zbog toga ju moramo čitati u jedinstvu sa živom Crkvom. Liturgija je mjesto namijenjeno za čitanje i slušanje Božje riječi, u njoj, slaveći riječ i prisustvujući sakramentu Tijela Kristova, aktualiziramo riječ u našem životu i činimo ju prisutnom oko nas. Nikada ne smijemo zaboraviti da je riječ Božja bezvremenska. Ljudska mišljenja dolaze i prolaze. Ono što je danas veoma suvremeno, sutra će biti zastarjelo. S druge strane, riječ Božja riječ je vječnog života, u sebi nosi vječnost, ono što ima vrijednost. Stoga, noseći riječ Božju u sebi, nosimo vječnost, vječan život.

Završiti ću riječima koje je sveti Jeronim uputio svetomu Paulinu iz Nole. Veliki egzeget njima izražava upravo tu istinu, da po Božjoj riječi dobivamo vječnost, vječan život. Sveti Jeronim govori: „Pokušajmo na zemlji spoznati one istine, čije će vrijednosti preživjeti i na nebu.“ (Ep 53, 10) Da bi drugi propovijedali riječ Božju, najprije ju moraju sami sebi objaviti. Ovdje na zemlji moramo pronaći riječi istine koje će nas naučiti kako živjeti za nebo.

Iz knjige „Nema više vremena“ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.