Mučeništvo sv. Petra
Sveti Petar je zbog svoga propovijedanja bio bačen u tamnicu. Herod Antipa htio ga je drugi dan pogubiti i tako pridobiti narod za sebe. Anđeo je Petra izveo kroz vrata izbjegavši četiri stražara i odveo ga do Markove kuće. Tamo je ‘prva Crkva’ cijelu noć molila za njega. Petar se spasio tako što je otišao u Jeruzalem. U Cezareji propovijeda evanđelje u kući Kornelija, rimskog građanina, a to po židovskom zakoni nije bilo dopušteno. Petar je propovijedao i u Antiohiji te sudjeluje na prvom jeruzalemskom saboru, tamo je odlučeno da se od pogana koji su prešli na kršćanstvo neće tražiti štovanje židovskog zakona.
Petra zbog optužbe da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica bježi iz grada, ali mu se na putu ukazao Isus. Petar je upitao Isusa: „Kamo ćeš, Gospodine?“ Isus mu je odgovorio: „U Rim, da me ponovno razapnu!“ Petar se vraća u Rim, shvaćajući Božju volju te biva uhićen i bačen u tamnicu. U Rimu oko 64. godine podnosi mučeništvo. Osudili su ga na smrt razapinjanjem na križ, no nije se smatrao dostojan smrti jednake Isusovoj te je tražio svoje mučitelje da križ okrenu naopako. Mučitelji su tako i učinili. Otada se takav križ zove Petrovim križem.
Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života
Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. (Otk 2, 9-10)
Mučeništvo sv. Pavla
Sveti Pavao je doživljavao jako puno nevolja na svojim putovanjima. Primjerice više je puta bio bačen u tamnicu, bio je bičevan te se govorilo kako je doživio nekoliko brodoloma i slično.
Iz njegovih spisa nemamo potvrde da se to putovanje doista i dogodilo. Također, tradicija govori da je naviještao evanđelje. U Rimu je bio u zatočeništvu, te je bio osuđen na mučeničku smrt. Tako mu je 65. godine na Ostijskoj cesti, u Rimu, mačem odrubljena glava. Pavao je bio ubijen na taj način, a ne razapinjanjem, vjerojatno iz razloga što je sebe smatrao rimskim građaninom pa je bio i pogubljen na način kako su se pogubljivali punopravni građani Rima.
Otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih
I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.« (Otk 7,13-17)