Foto: Pixabay
Svaka se naša obitelj po mnogočemu razlikuje – po svojem podrijetlu i svojem duhovnom nasljeđu (kao što smo vidjeli), osobnom iskustvu (kao što smo vidjeli) te po svojim vrijednostima i prioritetima (kao što ćemo vidjeti). Možda smo slični, ali smo sasvim drukčiji.
Naprimjer, siguran sam da želite da vaša djeca budu zdrava, sretna i uspješna u onome u čemu se trude uspjeti. Poput svih nas. Siguran sam da želite da steknu dobru izobrazbu, da imaju sve mogućnosti za ostvarenje svojih potencijala i da postignu najviše što mogu sa svojim darovima i sposobnostima. Poput svih nas. Siguran sam da želite da imaju dobre prijatelje i razviju odnose s ljudima koji će im biti ohrabrenje i podrška, s ljudima koji će potaknuti najbolje u njima, a ne da ih vode u nevolje i zlo. Kao kršćani, jasno, želite da budu vjerni sljedbenici Božje riječi, koji će u svojem životu iskusiti Božju blizinu i slijediti svoj poziv u služenju Bogu i ljudima. Poput svih nas. Dijelimo dakle mnogo zajedničkih ciljeva i vrijednosti.
Sve dok smo zadovoljni tim općenitim nadanjima i očekivanjima, bez nekih posebno izraženih misli o tome što nas vodi kao obitelj, što nas nadahnjuje, što nas ujedinjuje, što ispunjava jedinstvenu Božju svrhu određenu za našu djecu i naš brak – prepušteni smo kaosu i zbrci
Ali evo što je na stvari. Sve dok smo zadovoljni tim općenitim nadanjima i očekivanjima, bez nekih posebno izraženih misli o tome što nas vodi kao obitelj, što nas nadahnjuje, što nas ujedinjuje, što ispunjava jedinstvenu Božju svrhu određenu za našu djecu i naš brak – prepušteni smo kaosu i zbrci. Naletima vanjskih utjecaja i ispunjavanju beskonačnih obveza i prenatrpana rasporeda. Taštu pokušaju da budemo svima sve. I stoga nismo zapravo svoji i ne izgrađujemo u svojoj djeci siguran osjećaj identiteta, doma i smjera.
Nadam se da vidite zašto naglašavam važnost posjedovanja vlastitih vrijednosti, posjedovanja vizije, da bi se ona onda mogla ostvariti kao misija za vašu obitelj – jer doseg onoga što taj proces može stvoriti u vama nadilazi samo duhovne datosti i ono što se događa pri obiteljskoj večernjoj molitvi. Govorim o životu. Govorim o roditeljima poput vas, koji zbilja žele dobro voditi svoju obitelj, koji žele donositi čvrste odluke u svezi s aktivnostima svoje djece i njihove budućnosti te svime što je s tim povezano. Želite biti sigurni da ih vodite mudro prema jasnu cilju, da tražite i odgovarati na stvari koje vas dovode zbližavanju kao obitelji, dok se čuvate stranputica i ometanja, koje vas mogu navesti da skrenete s puta ili u nepotreban zastoj.
…ako niste promislili koje su vaše vrijednosti i zapisali ih, onda uvijek samo nagađate. Oslanjate se na slutnju. Plovite po osjećaju
Možda sve vodite najbolje što možete i kako najbolje znate. Zapravo, siguran sam da je tako. Ali ako niste promislili koje su vaše vrijednosti i zapisali ih, onda uvijek samo nagađate. Oslanjate se na slutnju. Plovite po osjećaju. Tako ćete puno vjerojatnije propustiti koje skretanje, vjerojatno u najgorem mogućem trenutku, kad će svi očekivati od vas da znate kamo idete.
Pretpostavljam da ste to već iskusili, kao što sam ja. Pretpostavljam i da ste umorni od toga, kao što sam i ja bio. Umorni od vjerovanja da će vaši vlastiti refleksi i spontane prosudbe biti dovoljne da se dočekate na noge, umjesto da se date postojano voditi od nekoga tko zna što je najbolje za vašu obitelj – voditi s vizijom, voditi u misiju.
A sve počinje određivanjem vrijednosti.
Iz knjige „Vjeruju li vaša djeca?“ autora Terencea Chatmona. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
