Nedavno smo u jednoj našoj debatnoj skupini došli do zaključka da smo dosada mnogo puta odlučili uvesti određene kvalitativne promjene u svoj život. Došli smo do zaključka da bismo trebali osobno susresti Gospodina u rano jutro, prije nego nas bilo što može ometati. Prije toga smo zaključili da bi bilo puno pametnije razmatrati, promišljati i razgovarati o onome što nam Božja riječ govori nego molitveno vrijeme najvećim dijelom provoditi u uvijek istom nabrajanju molitvenih obrazaca; odlučili smo redovito moliti za sve svoje kontakte u telefonskom imeniku… Mogao bih sastaviti prilično dugačak popis onoga što smo sve odlučili sprovesti, ali u tome nismo ustrajali.
Čini se da smo mi ljudi itekako sposobni donositi dobre odluke, ali ne i ustrajati u njima. Kad god trebamo nešto kod sebe, bilo na tjelesnome, bilo na duhovnom području, nabolje mijenjati, užasno nam je teško ustrajati. Sjetimo se samo dijeta, odvikavanja od pušenja, redovita čitanja i razmatranja Svetog pisma, redovite mise, redovite zagovorne molitve… Čini se kao da se Đavao stvarno uključi u borbu protiv nas tek kad odlučimo ustrajati. Isus nam je rekao da bez njega ne možemo ništa učiniti. Koliko ćemo još uzaludnih odluka morati donijeti prije nego shvatimo da ne možemo sami, da bez Isusa ne možemo napredovati u vjeri, ufanju i ljubavi? Istina, mnogo toga smo naučili, mnogo toga odlučili, mnogo toga izvršili – no u vjeri, ufanju i ljubavi gotovo da i nismo napredovali. Promijenili smo ponašanje, pa čak i životne ciljeve i prioritete; možda smo čak postali i vrlo pobožni i trudimo se biti dobri prema bližnjima, no srce nam je ostalo manje-više isto, nedovoljno promijenjeno.
“
Čini se kao da se Đavao stvarno uključi u borbu protiv nas tek kad se odlučimo ustrajati.
„
Mnogi smo imali posebnu privilegiju osobno susresti živog Boga, doživjeti njegovu izvanrednu milost, biti 100 % sigurni da Bog postoji i da nas ljubi. Pa ipak, kamo nas je to odvelo? U služenje? U proučavanje njegove riječi? U pobožnost? U samostan? U evangelizaciju? Sve je to dobro, ali samo po sebi ne mijenja srce.
Bez njega ne možemo ništa učiniti, no da bismo s njime nešto na svojem srcu učinili, da bismo imali povjerenja u njega, da bismo ustrajali s njime, da bismo rado provodili vrijeme s njime, da bismo drugima davali njega umjesto samih sebe – moramo ga najprije osobno upoznati. Ako smo ga susreli, ako smo mnogo čitali i naučili o njemu, ako smo puno molili – to još uvijek ne znači da smo ga osobno upoznali.
“
Ako smo ga susreli, ako smo mnogo čitali i naučili o njemu, ako smo puno molili – to još uvijek ne znači da smo ga osobno upoznali.
„
Ako ne odlučimo provoditi nasamo vrijeme s njime, ako ne odlučimo promatrati ga u različitim zgodama evanđelja, ako ne odlučimo razmatrati, razmišljati, promišljati, razgovarati o njemu; ako ne odlučimo svojim riječima zahvaljivati, slaviti ga i veličati; ako još uvijek nismo dovoljno razmišljali o izobilnu vječnom životu na nebesima, teško ćemo ga upoznati, zavoljeti i imati povjerenja u njega. Ako ne odlučimo… Možda bi bilo bolje reći: ako ne ustrajemo u odlukama!?
Sjetimo se još nečega. Isus nam je obećao svoju prisutnost u situacijama kad se minimalno dvojica ili trojica okupimo u njegovo ime. Znao je da sami nećemo moći ustrajati u bilo čemu što nas stvarno može mijenjati. U „Kristoforima“ smo pred nekoliko godina započeli školu molitve u malim skupinama od četiri do šest osoba i to se je pokazalo vrlo uspješnim načinom ustrajanja. Većina onih koji su krenuli ne odustaje. Shvatili su da im je potrebna podrška drugih, ali su isto tako shvatili da je njihova podrška potrebna drugima. Gotovo sve u tim malim skupinama podređeno je osobnom upoznavanju Boga i stvaranju prisna odnosa s njime.
Nažalost, zaboravljamo da je Duh Sveti neprestano u nama i da se neprestano nalazi u našoj prisutnosti. Hoćemo li i mi tijekom dana biti u njegovoj prisutnosti, ovisi samo o nama. Jedno je prilično sigurno – naše se srce mijenja s mijenjanjem naše molitve, s mijenjanjem (usavršavanjem) našega osobnog odnosa s Bogom. Pritom nikako ne mislim na mijenjanje molitvenih obrazaca. Još uvijek ima onih koji traže čudesne molitve koje će promijeniti njihovu situaciju kad ih izgovore. Ne vrijedi nikakva čudesna molitva ako prije toga nismo pronašli čudesnog Boga.
Želim vam blagoslovljeno čitanje Booka. Neka vam bude na ohrabrenje i poticaj da ustrajete u svojim dobrim odlukama. I ne zaboravite da možete slobodno pitati što god vas zanima o „Kristoforima“ na e-adresi: [email protected].
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book kao uvodnik za br. 81. (rujan 2016.)
