Foto: Pixabay

Ako dolazite iz kršćanskog miljea, vjerojatno ste čuli da je samaštvo „dar“. Ta se fraza koristi (često zapravo zloupotrebljava) kako bi se ublažila izoliranost koju mnogi mladići i djevojke osjećaju u svojim godinama samaštva. Time se želi reći da je samaštvo neki izvanredan dar koji Bog udjeljuje samo onima koji su dovoljno jaki da ga podnesu.
Ako je samaštvo takav dar, zašto ga većina ljudi odbija? Zašto se toliki muškarci i žene boje biti sami? Jedna je mlada žena rekla: „Ako je samaštvo dar, onda ću sačuvati račun jer ga planiram vratiti!“

Kako da vjerujem da mi Bog želi samo najbolje? Kako je mogao stvoriti svijet u samo tjedan dana, a treba mu više od 19 godina da mi pomogne pronaći djevojku koju bih volio i koja bi voljela mene?

Nije jedina. Dobivam na stotine e-mailova i poruka istog sadržaja. Gotovo sam mogla i sama osjetiti težinu situacije jednog mladića koji mi je napisao: „Zlo mi je od samoće. Kako da vjerujem da mi Bog želi samo najbolje? Kako je mogao stvoriti svijet u samo tjedan dana, a treba mu više od 19 godina da mi pomogne pronaći djevojku koju bih volio i koja bi voljela mene? Nema smisla.“
Ako je samaštvo dar, zašto se onda toliko mladih osjeća izolirano, očajno i samo?

Naše najdublje potrebe

Sjećam se vremena kad sam se osjećala kao Pale sam na svijetu.
Bila sam na prvoj godini fakulteta i preselila sam se iz kampusa u privatni smještaj. Više nisam bila okružena vrevom i grajom studentskog života. Iako sam imala tri cimerice, svaka je bila u svom svijetu i srele bismo se tek usput.

Nije bilo nikoga s kim bih razmijenila koju riječ. Nikoga tko bi hodao uz mene mojom životnom stazom i podsjetio me da je nekome stalo.

Bilo je jutara kad bih se probudila u praznom stanu, osluškujući lupanje kazaljki na zidnom satu i cvrkut ptica koji je dopirao izvana.
Je li itko znao da sam se probudila? Je li ikoga bilo briga? Nije bilo nikoga s kim bih razmijenila koju riječ. Nikoga tko bi hodao uz mene mojom životnom stazom i podsjetio me da je nekome stalo. Tako osamljena osjećala sam se kao da moj život ne vrijedi.

Duboko u sebi osjećamo se nevrijednima ako smo sami

U našoj zapadnjačkoj kulturi postoji nepisano pravilo da nisi potpuna osoba ako si sam, da nisi dovoljno vrijedan. Pokušajte sami otići u kino ili na pizzu. Duboko u sebi bojimo se što će ljudi misliti o nama. Duboko u sebi osjećamo se nevrijednima ako smo sami.
Čeznula sam udati se, ali ne iz tipičnih razloga. Sigurno ne zbog seksa. Bila sam djevica, pa što mi je značila još koja godina? Nisam niti tražila nekoga da se skrbi za mene. Radila sam još dok sam studirala, plaćala sam svoje račune i bila financijski neovisna. Bila sam sposobna brinuti se za sebe. Nije bila presudna ni želja da zasnujem obitelj. Bila sam aktivna u zajednici, okružena djecom koja su me zvala mamom.

Žudjela sam da se povežem s nekim, da imam druga i partnera

Moja želja za brakom nije imala veze sa seksom, novcem ili obitelji – jednostavno nisam htjela biti sama. Željela sam osobu s kojom bih dijelila život od jutarnjih sati kad tek otvorim oči (to mi je bio najteži dio dana). Nekoga s kime bih podijelila životnu svakodnevicu, probleme, planove. Žudjela sam da se povežem s nekim, da imam druga i partnera.
To je sve ljudski. To nas drži na životu.
Što ako su naše najdublje potrebe tu s namjerom ne da nas unište, nego da nas ožive? Što ako naš strah od izoliranosti ne znači da je nešto pošlo po krivu, nego da se krećemo u pravom smjeru?

Isus ne može biti tvoj dečko

Osjećala sam silnu grižnju savjesti kad sam bila solo. Bila sam puna krivnje jer sam željela muža, a, kao, nisam dopuštala Isusu da ispuni tu prazninu u mom srcu. Osjećala sam se krivom jer mi Isus nije bio dostatan. Duboko u sebi čeznula sam da budem u vezi, da nađem pravu ljubav što prije i da se udam. Iako sam voljela Isusa svim srcem, još je uvijek bilo mjesta za drugu osobu. A to je mjesto u mom srcu zjapilo prazno. Isus je moj Spasitelj, Otkupitelj, moja Ljubav, ali nikada ga nisam smatrala svojim dečkom.

„Tijekom vašeg samaštva, neka Isus bude vaš partner.“ Stvarno?

Otkrila sam nešto važno uz vezi te dileme što bih voljela da su mi rekli kad sam bila solo: Isus ne može biti tvoj partner.
Znam da niste ovo očekivali čuti. Vjerujte mi, načitala sam se knjiga o vezama. Često završe sa zaključkom koji tobože treba ublažiti naše boli i strahove, a samo nas još više obeshrabri i isfrustrira: „Tijekom vašeg samaštva, neka Isus bude vaš partner.“ Stvarno? Lakše reći nego učiniti, ako je to uopće izvedivo. Mišljenja sam da ta fraza više šteti nego koristi.

Sam Bog je vidio da nije dobro da čovjek bude sam

Mislim da su kršćani prestrogi prema sebi. Očekujemo od sebe čuda, što je nerealno i nehumano. Nemojte se obeshrabriti; Bog je na vašoj strani i sada! Sam Bog je vidio da nije dobro da čovjek bude sam (Post 2,18) pa je za Adama stvorio ženu. Želja da se intimno povežemo s drugim ljudskim bićem dio je ljudske prirode od postanka svijeta.

Iz knjige „Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svog života“, autorice Debre Fileta, licencirane stručne savjetnice i autorice brojnih članaka i knjiga o vezama i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete pročitati ovdje, a  kupiti ju ovdje.