Foto: Nicoleta Ionescu, Shutterstock

Spoznaj samog sebe

Kraj Apolonova hrama u Delfima prolazilo se je kroz pronaos s natpisom: „Gnothi seauton“ – to jest: „Spoznaj samog sebe“. To je označavalo pohvalu za one koji su imali hrabrosti spoznati svoju unutrašnjost, ali bilo je također upozorenje da se ne konzultiramo s mišljenjima drugih, nego da se odvažimo na vlastitu procjenu svojeg života. To je jedan od naših najozbiljnijih problema, da se tako brzo zamaramo onime što drugi govore o nama.

Bolje je gledati na sebe nego na druge. Sve mora postati osvijetljeno, otkriveno, javno

Moramo vidjeti sebe

Mi katolici također imamo određen običaj: ulazeći u crkvu, uranjamo ruku u krstionicu, umačemo ju u svetu vodu i radimo znak križa, obilježavajući time cijeli svoj život. Kršćani smo, dakle nitko, uranjajući ruku u svetu vodu, ne „prosijava“ život nekomu, jedino ga sebi posvećuje. Ali prije negoli uronimo ruku, u zrcaljenju vode možemo uočiti odraz svojeg lica. Opazimo sebe. Zašto? Jer se ne možemo zbližiti s Bogom ako ne vidimo sami sebe, ako izbjegavamo pogled u svoju unutrašnjost. Bolje je gledati na sebe nego na druge. Sve mora postati osvijetljeno, otkriveno, javno. Moraš dopustiti sebi da osvijetliš samog sebe, baš kao rendgeni u zrakoplovnim lukama osvjetljavaju putnike, da bi vidjeli kosture na ekranu. Dok tražimo Boga, tražimo i stazice koje će najlakše do njega dovesti i koje su u njegovoj naklonosti.

Simbolično možemo reći da su vrata crkve takva stazica koja nas zbližava s Bogom. (…)

Ulomak iz knjige „Posljednje duhovne vježbe“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti putem webshopa naše Biblioteke Figulus ovdje.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.