Foto: Shutterstock
Hladno je… Pahulje su prekrile krovove kuća, a inje je poput raskošne božićne jelke, ukrasilo sva stabla u gradu. Svi se užurbano kreću i pune su im ruke darova za najmilije i u srcu nestrpljivo iščekuju Božić. Klizališta su puna djece i svugdje se govori da neki djedica dolazi u grad, kažu da je dobar i da dijeli poklone, ima i tim vilenjaka koji rade za njega… Baš čudno, u mojoj priči o Božiću likovi su sasvim drugačiji i dogodilo se to davno, prije više od dva tisućljeća…
Živjela je jedna žena po imenu Marija. Živjela je u Nazaretu. Bila je kraljeva miljenica, a kralj je bio Svemoguć, imao je vlast na nebu i na zemlji. Zbog njezine poniznosti i odanosti, kralj je toliko volio Mariju da je odlučio preko nje darovati se svijetu. I tako se utjelovio u tijelu svoje ponizne službenice.
Svi se užurbano kreću i pune su im ruke darova za najmilije. Svugdje se govori da neki djedica dolazi u grad, ima i tim vilenjaka koji rade za njega… Baš čudno, u mojoj priči o Božiću likovi su sasvim drugačiji i dogodilo se to davno…
Marija je bila oduševljena kad je primila vijest od Gabrijela, kraljeva poslanika, ali postojao je problem. Marija je bila obećana Josipu i nije znala kako mu reći, te je odlučila nakratko se povući. Otputovavši u posjet rođakinji Elizabeti, nadala se da će njezin Svemogući kralj sam tu vijest priopćiti Josipu. Tako je s vremenom i Josip u snu primio poruku da se ne boji uzeti Mariju za ženu i odgajati to dijete kao svoje, jer je to dijete najveći dar Svemogućega svijetu. Tako je Josip s Marijom započeo priču o malenome djetetu.
Noć je bila jako tiha i odjednom je tisuće zvijezda obasjalo spilju…
Prolazili su dani i vrijeme Marijina poroda se bližilo. I baš tih dana izađe propis cara Augusta o popisu svega svijeta. Svatko je morao poći u svoj rodni grad da se upiše u knjigu stanovništva. I Josip je s Marijom pošao u Betlehem da ispuni što su propisi zahtijevali. Put je bio dug i iscrpljujuć za Mariju. Nisu imali kočiju, nego samo magarca koji je nosio Mariju s djetetom. Kad su stigli u Betlehem, u gradu je bila gužva i sve su slobodne sobe bile već izdane. Nitko im nije iskazao naklonost ustupivši im sobu, samo je gostioničareva žena, vidjevši trudnu Mariju, odlučila odvesti ih do spilje gdje se pastiri sklanjaju za lošeg vremena. Josip je to prihvatio jer Marija je već teško hodala. Smjestivši se u spilju, Josip je zapalio vatru da se zgriju. Bili su umorni od puta, a vani je bilo hladno. Noćni vjetrovi u pustinji znaju biti nemilosrdni prema putnicima. Josip i Marija su sami u spilji, a društvo su im pravili magarac i vol čekajući svoga pastira da dovede ostatak stada. Približio se trenutak poroda. Noć je bila jako tiha i odjednom je tisuće zvijezda obasjalo spilju. Nebom je odjekivala pjesma i zvona su s nebesa odzvanjala.
Na svijet je došao kralj, malen, u liku djeteta, a moćan u snazi Svemogućeg Oca s nebesa
Na svijet je došao kralj, malen, u liku djeteta, a moćan u snazi Svemogućeg Oca s nebesa. To maleno dijete, taj kralj zvao se Isus. Hodao je zemljom 33 godine, a Njegova je vladavina vječna, i Njegovo kraljevstvo nije na ovome svijetu. Njegovo je kraljevstvo nebesko i Njegovo žezlo ljubavi položeno je na svakoga od nas. Danas je Njegov rođendan…
To je priča o Božiću… o Kralju tvog i mog srca.
Slavica Krajinović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
