Foto: Shutterstock
Iskonska želja
Daj mi biti,
Voljeti i biti voljen!
U vječitom traženju savršenog prijateljstva
Izgubih sebe.
Traženje vlastitog savršenstva u nesavršenima,
Precijenjena ljudska želja, ili utopija?
Umorna,
Izmrcvarena ranama,
Pomirih se sa sobom
Tako čudesno stvorenom.
Oprostih sebi
I zavoljeh se baš takvom,
Jedinstvenom, neponovljivom.
Tad otkrih prijatelja u sebi,
Nepresušni izvor bezuvjetne ljubavi.
On u meni i ja u njemu
Volimo se i jesmo!
VRIME NA DAR
Moje vrime
moj najlipji dar,
i najveće brime.
Vrime,
to moje vrime
ko me drijoman zanoveta,
s menum se preguda i škercuje.
Kada pomislim da ga imam,
za čas pobigne i vidim da ga nimam.
Više ga nimam nego imam.
S početka, kada se je meni jako fugalo,
Ono kako da se je fermalo
i napervo mu se ni dalo.
Varamenti,
denes,
kada ovo moje napaćeno telo vapi od boli
i sve se više zemji prigibje,
Ono teče,
lumbarda,
komaj ga ćapujem,
fermat ga ne morem
i seduro se pitam:
Do kada?
Odgovor na to ima samo ON ki mi ga je da,
a meni od svega ustaje samo SADA.
[VRIJEME NA DAR]
Moje vrijeme
Moj najljepši dar
I najveće breme.
Vrijeme,
To moje vrijeme
Koje mi stalno zanovijeta,
Sa mnom se svađa i šali.
Kad’ pomislim da ga imam,
Za tren pobjegne i vidim da ga nemam.
Više ga nemam nego imam.
U početku, kada se je meni jako žurilo,
Ono kao da je stalo
I naprijed mu se nije dalo.
Ali danas,
Kada ovo moje napaćeno tijelo vapi od boli
I sve se više zemlji prigiblje,
Ono žustro trči ne obazirući se na ništa
Jedva ga mogu uloviti
Zaustaviti ga ne mogu
I stalno se pitam:
Do kada?
Odgovor na to ima samo On koji mi ga je dao,
A meni od svega ostaje samo SADA.
Autorica: Marija Kovačević; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
