Foto: Youtube/Screenshot
John Pridmore rođen je u istočnom Londonu. Kad je imao deset godina, njegovi su se roditelji rastali i tada je odlučio da više nikoga neće voljeti.
S 13 godina počeo je krasti, u 15. godini već je bio u popravnom domu. Nakon izlaska iz doma krađom se je počeo baviti profesionalno. Tako je u 19. godini završio u zatvoru, gdje postaje još ogorčeniji i nasilniji.
Imao je novac, moć, djevojke, drogu, ali i dalje mu je nešto nedostajalo…
Nakon što je umalo oduzeo život muškarcu u blizini noćnog kluba gdje je radio, u njemu se nešto dogodilo…
Po izlasku iz zatvora počeo je raditi za neke od najzloglasnijih voditelja organiziranog kriminala u Londonu. Bio je uključen u posao s drogom, reketarenje i kriminal svake vrste. Imao je novac, moć, djevojke, drogu, ali i dalje mu je nešto nedostajalo.
Nakon što je umalo oduzeo život muškarcu u blizini noćnog kluba gdje je radio, u njemu se nešto dogodilo i život mu se počeo mijenjati. John o tome priča:
„Doista sam vjerovao da će me novac, djevojke, droga… usrećiti, ali iznutra sam se osjećao prazno jer me takav život polako uništavao. Ništa me nije ispunjavalo. Istodobno sam pokušavao utišati svoju savjest, jer u krugovima u kojima sa se kretao, što si brutalniji i grublji, to te više poštuju. A ja sam htio to poštovanje i htio sam da me se boje.
Jedne noći, dok sam radio u jednom od klubova na West-Endu koje sam vodio zajedno sa svojom ekipom, nožem sam napao jednog momka. Kad sam ga udario, pao je ravno na leđa i razbio si glavu na rub šanka. Krv je bila posvuda. Ljudi su počeli vrištati, pa sam izašao iz kluba. Sjećam se da sam, vozeći se kući, razmišljao: ‘Za ovo bih mogao dobiti deset godina’. Polako mi je dolazilo do svijesti da sam upravo možda ubio tog čovjeka, a da me uopće nije briga. Prije mi je bilo stalo, ali sada sam se uhvatio kako uništavam sve oko sebe. Bilo mi je stalo samo do mene samoga i nisam mislio da će se to ikada promijeniti.
Izašao sam iz svog stana i tada sam izrekao svoju prvu molitvu u životu…
Kad sam došao kući, u srcu sam čuo glas. Onaj glas koji svi poznamo, naša savjest, Bog u nama. Do tog trenutka, smatrao sam da je Bog samo neka lijepa priča koja nas sprječava da se ponašamo loše. U tom sam trenutku postao svjestan da je Bog stvaran i da nije važno što ja mislim.
Nisam mogao vjerovati da Bog može voljeti nekoga poput mene…
U idućem trenutku osjetio sam kako se On povukao. Nisam ga više osjećao. Počeo sam vapiti Bogu da mi da drugu šansu, ne zato što mi je bilo žao, već zato što se nisam želio vratiti u onu pustoš, osjećaj živog pakla u kojem sam živio. Istog trenutka ponovno sam osjetio njegovu prisutnost. Izašao sam iz svog stana i tada sam izrekao svoju prvu molitvu u životu. Rekao sam: ‘Sve što sam do sada činio, otimao sam od tebe, Bože. Sada želim davati.’ Kad sam to izrekao, sva ona praznina u mom srcu ispunila se Božjom ljubavlju. Nisam mogao vjerovati da Bog može voljeti nekoga poput mene…“
Nakon obraćenja John je ostavio sve ono svjetovno što ga je vuklo u ponor i ozbiljno krenuo za Kristom.
Uskoro je počeo raditi s mladima pokazujući im da je moguć i drugi put.
Tijekom nekoliko godina održao je niz predavanja u župama, školama i zatvorima diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Irske pred desecima tisuća ljudi svake godine. Svoje iskreno i dojmljivo svjedočanstvo zabilježio je u knjizi „Ispovijest londonskoga gangstera“. Među ostalim, govorio je na Svjetskom danu mladih u Sydneyu pred 400 000 mladih i otad je njegovo djelovanje postaje više međunarodno. Predavanja održava u zemljama diljem svijeta poput Švicarske, Njemačke, Nizozemske, Francuske, Italije, Hong Konga, Novog Zelanda, Meksika itd.
U ovome videu, snimljenom u zagrebačkom Botincu, u kojem djeluje molitvena zajednica ‘Nanovo rođeni’, Pridmore progovara o svojim ranama iz djetinjstva i koliko su one utjecale na loš put kojim je krenuo još kao dječak:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
